VRANJE – Cena kvadrata među najnižima u zemlji, državne olakšice u vidu subvencija pri kupovini prve neketnine za majke i mlade, kirije niže od mesečnih rata za kredit – sve to, na prvi pogled, budi nadu da mladi Vranjanci mogu doći do svoje prve nekretnine i biti samostalni. Bilo bi tako, kada prosečne plate u odnosu na republički prosek ne bi bile manje za čak 200 evra.
Prosečnom mesečnom zaradom koja je u julu ove godine iznosila 97.835 dinara, istini za volju, mlada osoba u Srbiji bi uspela da pokrije troškove minimalne potrošačke korpe koja je istog meseca iznosila 53.655 dinara, ali ne bi uspela da pokrije troškove prosečne potrošačke korpe, koja je preko 100.000 dinara.
Međutim, čak i da „doguraju“ do prosečne zarade, mladi Vranjanci sa platom manjom od 650 evra (prosečna, 76.086 dinara) za nekretninu bi morali da rade gotovo dve decenije, pod uslovom da za te dve decenije – preživljavaju sa minimalnim troškovima za hranu i račune i, naravno, imaju gde da žive.
Računica je sledeća: kvadrat u Vranju košta između 800 i 1.200 evra, te ćemo uzeti u obzir da je prosek 1.000 evra po kvadratu. Za jednoiposoban stan od 40 kvadrata potrebno je 40.000 evra, odnosno 4 miliona i 700 hiljada dinara (4.700.000). Prosečna plata u Vranju je, prema poslednjim podacima Republičkog zavoda za statistiku, 76.086 dinara. Minimalna potrošačka korpa u Srbiji je 53.655 dinara, što znači da bi osobi u Vranju koja minimalno troši (preživljava) i ima prosečnu platu, mesečno ostajalo 22.431 dinar. Ako se ovaj iznos čuva svakog meseca, potrebno je 209 meseci da bi se sakupilo 4,7 miliona dinara.
Dakle, Vranjanaci i Vranjanke koji rade za prosečnu platu od oko 650 evra, hipotetički moraju da štede i imaju minimalne troškove čitavih 17 godina, da bi uspeli da kupe svoju nekretninu.
Ovo, naglašavamo – hipotetički, važi ukoliko troše minimum minimuma na hranu i račune, ne odlaze na putovanja, nemaju dodatne aktivnosti i nepredvidive troškove za lepe i ružne životne događaje i slično. Ukoliko ovakav stan kupujete u paru, pod istim uslovima, neophodno je da rintate i štedite oko osam ili devet godina.
„Nisu nekretnine skupe nego mi nemamo para“
Istražili smo da li je cena kvadrata preskupa mladim Vranjancima, da li je problem u niskim zaradama i da li se kupovina nekretnine u ovom gradu uopšte isplati.
Prema rečima Ivane Antić, vlasnice agencije za nekretnine u Vranju, za kvadrat stana starijeg tipa gradnje, kojih je i najviše u našem gradu, treba izdvojiti između 800 i 950 evra, dok za kvadrat novogradnje treba izdvojiti 1.000 do 1.200 evra, ne računajući PDV.
Češalj naselje, Viktor bubanj, zgrade duž Partizanskog puta, u blizini Autobuske stanice, prema „žutom mostu“, starije su, pa samim tim i jeftinije, a Vranjancima je pri kupovini, pored spratnosti, kako kaže Antić, najbitniji kriterijum – upravo cena.
Unutrašnjosti stana Vranjanci ne pridaju toliko značaja, renoviranje im ne pada teško.
Odabiru stana, međutim, prethodi prikupljanje sredstava za kupovinu, a da je u Srbiji „teško steći više od jedne nekretnine na generacijskom nivou, ukoliko je kupujemo sredstvima koje smo zaradili“, slaže se i naša sagovornica.
U odnosu na ostatak zemlje, cene nekretnina u Vranju niže su od onih u okruženju, imajući u vidu da se, kako kaže sagovornica Slobodne reči, cene kvadrata u Nišu kreću od 1.400 do 2.400 evra, a da se u Beogradu „sve prodaje“, iako je tamo prosečna cena stana, za koju je nedavno saznala, 4.000 evra po kvadratnom metru.
„Po meni starogradnja ipak ne bi trebalo da pređe 870 evra, jer Vranjanci trenutno nisu u situaciji da toliko plate“ – zaključuje Antić.
Nabavni materijal za izgradnju isti je u celoj zemlji, što potvrđuje i Dragoljub Stevanović, ekonomista iz Vranja, te investitori u Vranju zarađuju daleko manje nego u prestonici.
Možda u tome i treba tražiti razlog za „smanjenu ponudu“, koju u Vranju primećuje Antić.
Posao prodaje nekretnina, kako nam je objasnila, „ide silaznom linijom“ od 2018. godine, a više se smanjila ponuda nego tražnja.
I pored novčanih subvencija države za učešće pri kupovini ili izgradnji prvog stana ili kuće koje nudi Ministarstvo za brigu o porodici i demografiju, čini se da je mladim roditeljima teže da se stambeno obezbede, u odnosu na pripadnike službi bezbednosti.
„Moje iskustvo govori da je uslove veoma teško ispuniti, a do pre godinu dana ili dve znam da je bilo dva slučaja onih koji su, u Pčinjskom okrugu, dobili tih 10% za učešće. Što se tiče programa prodaje seoskih kuća za mlade bračne parove, čula sam podatak da je jednocifreni broj ljudi koji su dobili to u Pčinjskom okrugu“ – kaže Antić.
Mladi bračni parovi, kako nam je objasnila, drugi su po redu zainteresovani za kupovinu stanova, dok su najzainteresovaniji oni koji rade u policiji, a naročito vojsci.
„Ekonomsko čudo“
Aktuelna stambena politika u direktnoj je vezi sa ekonomskom, i zato na pitanja Slobodne reči sa početka ovog teksta odgovara i Stevanović, koja samo tržište nekretnina naziva „ekonomskim čudom.“
„Vrednost bilo koje imovine određuje se na osnovu prinosa koji donosi, a stan donosi prinos u vidu stanarine. U nekim normalnim uslovima, nekretnina se isplati za nekih 10, najviše 12 godina. A kod nas je situacija takva da kirija isplaćuje vrednost stana za nekih 20 do 25 godina, i tu se vidi da je tržište potpuno poremećeno“ – kaže Stevanović.
Još jedna nelogičnost koju naš sagovornik primećuje je i to da i pored konstantnog pada broja stanovnika u Vranju, cene nekretnina rastu.
„Naše tržište nekretnina zasniva se na nekoliko nelogičnosti. Nikakva ekonomska politika ne postoji kod nas, pa samim tim ne postoji ni stambena. A to je zbog toga što ljudi ne znaju da je zadatak vlasti upravo ozbeđivanje te politike“ – dodaje Stevanović.
Na pitanje kojim merama je moguće unaprediti trenutno stanje, Stevanović navodi primer Grčke, u kojoj je, kako kaže, došlo do povećanja poreza na nekretnine. Subvencioni krediti, uticaj na kamatne stope putem monetarne politike, takođe, spadaju u neke od mogućih rešenja.
Svi putevi vode u Beograd
Bilo kako bilo, slažu se naši sagovornici, specifičnost kulture našeg kraja, bez obzira na troškove, i dalje je kupovina stana. Razlog za tako nešto treba tražiti u tome što „kod nas ljudi svoja slobodna sredstva nemaju gde da ulože, osim u nekretnine“.
„Nemamo tržiste hartija od vrednosti, akcije ili pak kriptovalute koje su trenutno u povoju, nesigurni smo u banke, a ulaganje u plemenite metale nije ‘moderno’ iako je isplativije“ – objašnjava Stevanović.
Tridesetogodišnji M. D. iz Vranja smatra da bi mu, kao mladom Vranjancu, za kupovinu stana bilo potrebno oko 20 godina, a da bi, umesto smanjenja smanjena mesečnih rata za kredit, bilo bolje smanjiti cene kvadrata, a najbolje – povećati plate.
On dodaje da stiče utisak da su mladi danas možda i zainteresovaniji za kupovinu nekretnina, ali da ih je u našem gradu sve manje, što je njemu „potpuno logično“, jer se u potrazi za boljim obrazovanjem, povećavaju i šanse za stambenim osamostaljenjem.
„Možda tek 10 ili 20 odsto pripadnika moje generacije je ostalo u Vranju, a ja sam se, igrom slučaja, vratio. dva su razloga zbog kojih se, po meni, ostaje. Ili se lepo snađeš, ili nemaš drugi izbor. Oni koji ostaju obično nasleđuju imovinu roditelja, dok ostali, koji imaju ambicije da se usavršavaju, ‘gravitiraju ka Beogradu'“ – zaključuje mladi Vranjanac.
QUANTO COSTA?
Prosečan jednoiposoban stan od 45 kvadrata po ceni od 1.000 evra po kvadratu, koštao bi 45.000 evra. Uz kredit na 20 godina, mesečna rata mladog Vranjanca iznosila bi 280 evra, a takav stan se, kako kaže Stevanović, „može iznajmiti za 150 evra“, što, dodaje, „ne postoji nigde u svetu“.
Ovaj sadržaj objavljen je u okviru projekta iz Programa malih medijskih grantova, koji je finansiran od strane Ambasade SAD, a administrira ga Media i reform centar Niš (MRCN). Stavovi, mišljenja i zaključci izneseni u projektu nužno ne izražavaju stavove MRCN i Ambasade SAD, već isključivo autora.
