„Mnogi studenti odbijaju da uključe kameru dok govore, pravdajući se da je neispravna, a neki priznaju da im je to nezgodno jer su u pidžami.“
U mnogim zemljama se pod uticajem pandemije prešlo na „onlajn studiranje“, što je bilo jedino rešenje u doba korone. Uspešno studiranje pod ovakvim okolnostima zavisi od nekoliko faktora, a najpre od prilagodljivosti samih studenata na režim virtuelnog praćenja predavanja, a zavisi i od toga koliko je ono zaista produktivno za studente koji u svojim mladim godinama života tek istražuju svoj život i interesovanja. Tu je i potreba da se stare navike prebace u neki „moderniji“ i „lakši“ način obavljanja studentskih zaduženja. Svakako je pandemija poremetila život celoj planeti, samim tim i studiranje celoj studentskoj generaciji.
Ipak, onlajn studije studije sa sobom nose dosta prednosti, na primer, mogućnost da studenti rade i zarađuju dok studiraju, fleksibilnost nastave kao i dostupnost svih informacija koje su im potrebne, rad od kuće itd. Generalni nedostaci studiranja na daljinu, od kojih možemo izdvojiti manjak društevnih interakcija među studentima, ali i reputacija fakulteta, nekako „otpadaju“ jer sve postaje „lako“.
Obrazovanje, kao i drugi asprekti su doživeli promene i određene nove režime koji su stigli u sklopu talasa korona virusa. Kakav ishod je do sada doneo novi sistem obrazovanja možemo upravo videti kroz svakodnevnicu studentskog života.
Studiranje kao jedan od segmenta procesa odrastanja isazrevanja sazdrži ogromnu količinu iskustva, koja će kasnije svojom imanentnošću uroditi plodovima. Međitim, od novih poznanstva do različitih iskustva, koja su značajna za budućnost, online studije su uskratile, odnosno većina studenata nije iskusila tkzv. „studentski život“.
Upravo taj društveni život koji je uskraćen studentima predstavlja jednu veliku manu online studija. Formalna strana studiranja koja se tiče predavanja i obaveza, kao i rada na fakultetu, ima dosta prednosti i nedostataka, slažu se i profesori i studenti.
Naš sagovornik, asistent na Univerzitetu u Nišu Velibor Petković, ističe da rad na samom fakultetu omogućava mnogo bolju interakciju predavača i studenata, ali i bolje uzajamno razumevanje.
„Kad se gledamo u oči dok razgovaramo, mimika i gestikulacija nam potvrđuju razumevanje, saglasnost ili protivljenje iznetim stavovima. To unapređuje usvajanje znanja i kritičko razmišljanje. Jedina prednost onlajn rada je što omogućava nastavu i u uslovima zdravstvene ugroženosti ali tu je interakcija svedena na malu grupu zainteresovanih studenata koji se uključuju u razgovor na teme iz gradiva, dok većina ćuti ili se samo konektuje i za to vreme radi nešto drugo“ – ističe profesor Petković.
„Mnogi studenti odbijaju da uključe kameru dok govore, pravdajući se da je neispravna, a neki priznaju da im je to nezgodno jer su u pidžami“ – dodaje.
Nakon prvih vesti o uvođenju onlajn studiranja u naš obrazovni sistem, svima je najpre palo na pamet kako će se odvijati ocenjivanje, kako će biti održana predavanja, da li će se svi prilagoditi novom sistemu.
Ipak, prema rečima našeg sagovornika, ocenjivanje je objektivno jer omogućava da aktivni studenti prikupljaju poene, oni stidljivi da šalju tekstove i vizuelne radove profesoru, ali teško je organizovati timski rad. Studenti iz timova komuniciraju onlajn, dele zadatke za pisanje seminarskih i kreiranje prezentacija.
„Lično, ulažem tri puta više energije i vremena za onlajn rad, a vraća mi se tek polovina interakcije koju sam imao u pravim učionicama na fakultetu“ – kaže profesor Petković.
Tokom studija, studenti se susreću sa strahom od javnog nastupa, ili onim da kažu nešto što ne treba, dok kod onlajn studiranja tih problema nema u toj meri. Većina bi trebalo tokom studija da izađe iz svoje komfor zone i da bude aktivan, ali sve ukazuje na suprotno.
Razgovarali smo sa studentima o tome da li se trude jednako ili koriste zdravstvenu situaciju kako bi prošli kroz sve oblasti koje rad na fakultetu zahteva. Svi se slažu u jednom – razlika je ogromna.
Kako kaže profesor, na fakultetu su časovi jedan „živ organizam koji razmenjuje ideje i usvaja znanje, dolazeći do značajnih uvida kroz diskusiju“
„Onlajn nastava je fragmentisanje celine, postmodernistički eksperiment koji samo krajnjim naporima predavača uspeva da motiviše studente kroz zadatke koje moraju da prezentuju kako bi bili nagrađeni poenima. Nažalost, nekima ni to nije motivacija za aktivnost, ma koliko zadaci bili podsticajni za njihovu kreativnost“ – dodaje.
Studenti: Nedostaju nam radne navike i praksa
Logično je da će studentima više odgovarati „online studije“, pogotovo onima kojima je fakultet dosadio i jedva čekaju da ga završe, pa je njima ovo lepo došlo.
Međutim, da li je stvarno najpametnija odluka bila poslati brucoše na onlajn studiranje i pustiti ih da se snalaze sami od početka?
Na samom početku nailaze zbunjenosti i komplikacije oko informacija koje koliko god bile dostupne, nisu razumljive. Pored toga imamo i slučajeve gde student zanemaruje svoje obaveze i gubi koncentraciju tokom predavanja koja prati preko platformi kao što su Google Meet ili Zoom, gde uglavnom slušaju profesore i predavače koji se trude da zadrže pažnju ali ne uspevaju zbog preobimnih lekcija i materija koja dolaze s njim.
„Nikome se iskreno ne gleda u računar nekoliko sati dnevno, pogotovo kada znate da niko neće ni primetiti da vas nema tu“
Studentkinja ekonomije Nevena Stošić smatra da najveći problem leži u koncentraciji, jer je veoma teško fokusirati se kada niste u radnoj atmosferi. Takođe, smanjen je osećaj obaveze pa se lako izgubi rutina. Ona se slaže sa tim da su uskraćeni „studentskog života“ i iskustva koje dolazi iz njega.
„Meni iz ličnih iskustva, više odgovaraju uživo predavanja. Postoje prednosti kao što su višak vremena i mogućnost bolje organizacije“ – kaže ona.
Student novinarstva Luka Vojinović ističe da je njemu problem nedostatak praktičnog rada na studijama, i smatra da se u toku onlajn nastave zadržavaju samo na teorijski deo učenja.
