Narodni poslanik i predsednik Gradskog odbora stranke Srbija centar (SRCE) u Vranju, Slobodan Petrović, na konferenciji za medije u Domu Narodne skupštine, sredinom marta, obelodanio je inicijale zaposlenih u JP „Vodovod“ u Vranju za koje tvrdi da su promenili prebivalište i vranjske adrese zamenili beogradskim, kako bi mogli da glasaju na izborima u prestonici koji će biti održani 2. juna. Sada za Slobodnu reč, između ostalog, govori o tome da li su radnici ovog javnog preduzeća iz Vranja jedini koji su, prema njegovim saznanjima, promenili prebivalište, o saradnji sa policijom i tužilaštvom, kao i o tome kako će ti Vranjanci, radnici JP „Vodovod“, svaki dan putovati iz Beograda u rodni grad da „odrade smenu“.
Slobodna reč: Koliko su pouzdane te informacije o ljudima iz Vranja, radnicima JP „Vodovod“, koje ste pomenuli na konferenciji u Beogradu?
Slobodan Petrović: Da informacije nisu tačne i pouzdane, gradski odbor Srpske napredne stranke (SNS) bi sigurno, kao i dosad, u ove poslednje dve godine od kada postoji Gradski odbor SRCE, reagovao nekim saopštenjem u kojem bi vređao i našu stranku i mene kao predsednika odbora, što je bio tipičan manir u prethodnom periodu. Na sednici lokalnog parlamenta, koja je održana nekoliko dana nakon konferencije za štampu u holu Doma Narodne skupštine, naprednjaci nisu, uopšte, ni pokušali da demantuju tu informaciju zato što i oni, kao i ja i dobar deo građana, znaju da je to tačno. Ali su pokušali da je relativizuju, uz obrazloženje da svako može da menja svoje prebivalište i da u tome nema ničeg spornog.
SR:Kako, zapravo, dokazati da je neko iz Vranja promenio prebivalište samo radi glasanja na beogradskim izborima?
SP: Naprednjaci su, na taj način, tom relativizacijom, priznali da postoji masovna migracija birača, odnosno dela birača koji su zaposleni po javnim preduzećima i ustanovama u Vranju, što znači i da su priznali krivično delo. Međutim, i ta relativizacija je sporna iz razloga što je, po Zakonu o prebivalištu i boravištu građana, prebivalište jasno definisano kao mesto koje treba da bude centar svih životnih aktivnosti, profesionalnih, ekonomskih, socijalnih i drugih veza osobe koja se u tom mestu nastanjuje sa namerom da u njemu stalno živi. Na taj način je, u samom startu, prekršen ovaj zakon i ta lica, uopšte, nisu smela da budu prijavljena, jer sigurno nisu mogla da dokažu da ispunjavaju te uslove predviđene zakonom. Što dokazuje činjenica da svi oni, nakon promena adresa, i dalje žive i rade u Vranju, centar svih životnih aktivnosti im je ovde, porodice su im ovde.
SR: Ako već žive u Beogradu, jer su prijavljeni na adrese u prestonici, kako će, onda, svaki dan da putuju u Vranje kako bi radili u JP „Vodovod“ ili bilo kom drugom javnom preduzeću ili ustanovi u Vranju? I da li će im biti isplaćeni putni troškovi?
SP: To je jedno od pitanja koje sam i ja postavio na konferenciji, tako da ćemo videti kako će se rukovodstva ovih javnih preduzeća i ustanova ophoditi prema toj činjenici.
SR: Da li je, po zakonu, dozvoljeno izneti puna imena i prezimena tih ljudi koji su promenili prebivalište?
SP: Ja sam, na konferenciji za štampu, izneo inicijale i adrese – nazive ulica, ali bez kućnih brojeva. Ostavili smo prostora da se punim imenima, prezimenima i tačnim adresama bave nadležni organi – tužilaštvo i Ministarstvo unutrašnjih poslova (MUP), jer je to njihov posao. Očekujem da oni izađu sa konkretnim informacijama jer je to ono za šta ih ovaj narod plaća.
SR:Da li ste se obraćali policiji i tužilaštvu, i da li ste dobili odgovor? Odnosno – jesu li pomenute nadležne instance spremne da sarađuju povodom ovog, kako vi kažete, očiglednog krivičnog dela?
SP: Nismo dobili apsolutno nikakav poziv. I tužilaštvo i policija ćute, kao što ćute, između ostalog, po mnogim drugim pitanjima. Videćemo, u narednom periodu, da li će se to stanje promeniti.
SR: Na konferenciji za medije u Domu Narodne skupštine ste pomenuli da radnici JP „Vodovod“ menjaju prebivališta i svoje vranjske adrese menjaju za beogradske. Da li je to jedino javno preduzeće ili ustanova u Vranju čiji zaposleni menjaju prebivalište?
SP: Na nesreću, JP „Vodovod“ u Vranju nije jedino preduzeće. Veliki broj zaposlenih u drugim javnim preduzećima i ustanovama je, u međuvremenu, promenio svoja prebivališta. Sem onih koji su zaposleni po tim preduzećima i ustanovama koja su pod kontrolom SNS-a, tu je, nažalost, prisutan i određeni broj ljudi koji su nezaposleni i pripadnici su romske populacije.
SR: Koja su to javna preduzeća i ustanove?
SP: Na današnjoj konferenciji za štampu, koja će biti održana ispred JU „Turistička organizacija Grada Vranja“, na šetalištu, iznećemo podatke i o drugim preduzećima i ustanovama, kao što je to bio slučaj po pitanju dela zaposlenih u JP „Vodovod“ u Vranju koji su promenili prebivalište.
SR: Imate li informaciju koliko je ljudi iz Vranja promenilo prebivalište i sada, navodno, živi u Beogradu?
SP: Što se Vranja tiče, taj broj se meri stotinama.
SR: Na koji način policija može da reaguje i spreči promenu prebivališta u smislu – kako ste naglasili – potencijalnog kršenja zakona?
SP: Policija, za početak, ne sme uopšte da dozvoljava promenu prebivališta ukoliko nisu ispunjeni uslovi predviđeni Zakonom o prebivalištu i boravištu građana.
SR: Koji su to uslovi koji se najčešće krše prilikom aktuelne promene prebivališta?
SP: Ja ću vam sada citirati Zakon o prebivalištu i boravištu građana, koji prebivalište definiše kao „mesto gde se građanin nastanjuje da u njemu stalno živi, odnosno mesto u kome se nalazi centar njegovih životnih aktivnosti, profesionalnih, ekonomskih, socijalnih i drugih veza koje dokazuju njegovu trajnu povezanost s mestom u kome se nastanio“. Dakle, ovaj broj ljudi koji se fiktivno prijavio na adresama po Beogradu sigurno nije mogao da dokaže nameru da će na tom novom prebivalištu živeti stalno, kao ni da je to novo prebivalište centar njihovih životnih aktivnosti i svih drugih veza koje ih povezuju sa tim mestom. Iz prostog razloga, malopre spomenutog, a to je da ti ljudi i dalje žive u Vranju i rade u Vranju. Dobar deo tih ljudi i ja lično znam, srećemo se i pre i posle posla.
SR:Da li su vam oni, možda neformalno, potvrdili da su promenili prebivalište?
SP: Informacije koje imamo na tu temu su upravo iz redova onih koji više ne mogu da trpe da budu ucenjeni, kupljeni za par hiljada dinara ili za obećanje o novom ugovoru o privremeno-povremenim poslovima. S obzirom da se broj Vranjanaca koji su promenili prebivalište, u poslednja dva meseca, meri na stotine, nije bilo teško doći do tih saznanja i informacija.
SR: Da li znate koliko se često beleži promena prebivališta ljudi iz Vranja? N1 je pisao, prošle nedelje, da su predstavnici opozicije u Nišu izračunali da se na svakih šest minuta i 43 sekunde zabeleži jedna promena prebivališta u tom gradu.
SP: U Nišu su se oni time bavili iz razloga što im predstoje lokalni izbori, a kod nas su već bili, 17. decembra. Ne prijavljuju se ljudi sa strane u Vranju da bismo se bavili time, ali svakako je to pitanje za one koji žive i rade u Beogradu. Potrebno je da se tamo proveri, ukoliko je to moguće s obzirom na nesaradnju državnih institucija, koliki je taj broj ljudi koji se konstantno prijavljuje da živi u Beogradu.
SR: Da li ste otišli na neku od tih adresa u Beogradu – spomenuli ste pojedine u Zemunu i na Novom Beogradu – da proverite ko živi na tim adresama, i da li tamo ima Vranjanaca?
SP: Nema Vranjanaca na tim adresama.
SR: Da li će, i u kojoj meri, vlastima olakšati proces promene prebivališta to što će izbori biti organizovani usred leta?
SP: Očigledno je da, nastavkom migracije birača, vlast nema nameru da sprovede preporuke Kancelarije za demokratske institucije i ljudska prava (ODIR), iz jako prostog razloga, jer bi to za njih značilo gubitak izbora. Ubeđen sam da su sada migracije, s obzirom na pad rejtinga SNS-a, pogotovo na teritoriji Beograda, još veće, kako bi dobili željeni rezulat koji imaju u planu.
SR: Da li imate saznanja o tome ima li promene prebivališta u Surdulici?
SP: Pa, sećate se da saznanja o promeni prebivališta u Surdulici ima Surduličanin Dragan Stevanović Boske – državni sekretar u Ministarstvu građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture, potpredsednik Izvršnog odbora SNS-a – koji je optužio socijalistu Novicu Tončeva, u decembru prošle godine, žaleći se, na konferenciji, kako je Tončev fiktivno prijavljivao ljude, „fantomske“ glasače, da glasaju za SPS u Surdulici. Obratite se Draganu Stevanoviću, on ima sve informacije. Mi, iskreno, nemamo nikakva saznanja o promeni prebivališta u Surdulici.
Čitajte više:
Radnici vranjskog Vodovoda postali Beograđani, tvrdi poslanik iz Vranja
