Raznih je pokušaja prisvajanja, a još je i više primera uništavanja društvene imovine. Brzo smo uvideli, i bio sam iznenađen time, da je veliki broj ljudi na identičan način doživljava, samo nisu dovoljno motivisani da to pokažu.
Reč „aktivizam“ je u poslednje vreme svuda oko nas. Zahvata razne oblasti društva, politički aktivizam, ekološki aktivizam…U svojoj formalnoj definiciji znači planirano ponašanje kako bi se postigli socijalni ili politički ciljevi kroz aktivnosti podizanja svesti, vođenja političkih kampanja, proizvodnju propagandnog materijala itd. Da li sadnja drveća i pravljenje klupica može da se podvede pod ovo?
Rekao bih da ne. Svetlosnim godinama smo bili daleko, tog 4. oktobra 2019. godine, od bilo kakvog planiranog i još ponajmanje organizovanog delovanja, kada je Aktivistima iz komšiluka odobren prvi projekat. Više je to bila velika želja par ljudi da naprave bolje uslove u svom komšiluku, da makar malo promene nešto u svojoj okolini, izolovanoj od gradske sredine. Formular za prijavu tog prvog projekta bio je poprlično intuitivan, kao kada biste nekom čoveku na ulici predstavili sebe i objasnili šta želite da uradite.
Nije teško pogoditi, novac nas je kočio da ranije uradimo nešto. Koliko god vam malo trebalo da napravite par klupica i posadite koje stablo, u sadašnjem, nepoverljivom i izuzetno sumnjičavom društvu skoro je nemoguće sakupiti neki novac da bi se delovalo u opštem društvenom interesu.
Taj prelomni momenat obezbeđivanja par desetina hiljada dinara, omogućio je da nas petorica zasučemo rukave i da deo javne površine počenemo da transformišemo u mesto gde bismo se družili, ili kako smo ga mi nazvali mini-park. Iako veoma sumnjičavi kod davanja novca, ljudi u našoj lokalnoj zajednici su izuzetno znatiželjni da provere šta se to dešava u okolini. Iz te znatiželje, na realizaciji ubrzo radilo i više od 10 ljudi. Svakog dana bi neko novi došao i pitao šta se radi i kako on može da pomogne.
Ta svest da je društvena imovina u stvari zajednička i da se prema njoj moramo odnositi kao prema privatnoj, samo što za razliku od privatne društvenu imovinu možes da uređuješ, čuvaš i unapređuješ zajedno sa prijateljima i komšijama, bila nam je svima zajednička. Verovatno vam deluje skroz realistično da par ljudi ovako vidi društvenu imovinu, a šta je sa ostalima?
Možda je ova pretpostavka o posmatranju društvene imovine u stvari u našem društvu najproblematičnija. Raznih je pokušaja prisvajanja, a još je i više primera uništavanja iste. Brzo smo uvideli, i bio sam iznenađen time, da veliki broj ljudi na identičan način doživljava društvenu imovinu, samo nisu dovoljno motivisani da to pokažu.
Ključna, nedostajuća stvar je pokretač, neko ko će krenuti prvi i uz koga će se drugi osmeliti da se priključe i pomognu.
Nakon dve godine rada, sedam realizovanih projekata i registracije udruženja kako bismo uticaj proširili i na ostale delove grada, iskustvo nas je naučilo važnoj stvari, da najjače osećaju problem upravo ljudi koje on pogađa, najčešće znaju koja su najbolja rešenja i motivisani su da učestvuju.
To je ono što najviše nedostaje u našoj lokalnoj samoupravi, aktivizam u svom osnovnom obliku, onaj koji se može izjednačiti sa grupnim radom. Zajednički rad komšija i sugrađana izuzetno utiče na najmlađe – imali smo nesebičnu pomoć baš tih članova zajednice koji imaju tek 8, 9 i 10 godina, koji vide taj pozitivan primer na delu i spremni su da daju doprinos, koliko god je u njihovoj moći. Ta deca na delu uče kako se treba odnositi prema društvenoj imovini, efekti će biti vidljivi i u budućnosti.
Možemo govoriti o stvaranju uslova za ovaj oblik aktivizma koji stvara atmosferu u kojoj, u budućnosti, možemo razgovarati i o nekom dubljem zajedničkom delovanju građana, ali bez ovog osnovnog nećemo daleko stići.
Jednostavan, i aktivizam lako vidljliv svima je najkorisniji za društvo u kojem živimo, ali njegovim pokretačima su najpotrebnija ta naizgled mala sredstva. Upravo smo se prilikom izrade Strategije za unapređenje položaja mladih u Vranju, izričito zalagali da se svim ljudima, a pre svega ključnom elementu društva, mladima, stave na raspolaganje sredstva za delovanje u lokalnoj zajednici – u svom komšiluku, u svojoj ulici, na svom sportskom terenu.
