fbpx
11.6 C
Vranje
četvrtak, 21.05.2026

„Dole nemamo nikoga“: Šta je sa sindikatima u lokalnim medijima

Odabrani članci

Sara Stanojković
Sara Stanojković
Multimedijalna novinarka iz Vranja, fokusirana na narativno novinarstvo i lokalne zajednice.

VRANJE – Na teritoriji Pčinjskog okruga ne postoji nijedna sindikalna podružnica ni povereništvo nijednog većeg sindikalnog udruženja koje se bavi zaštitom medijskih radnika/ca potvrdili su za Slobodnu reč predstavnici sindikata zaposlenih u medijima. Čim neko hoće da osnuje sindikat – dobije otkaz.

Iako medijski radnici/ce u našem poslednjem istraživanju „Standard i položaj medijskih radnika/ca u Pčinjskom okrugu“ sindikate i novinarska udruženja vide kao najsnažniji oblik zaštite radnih prava, sami sindikati upozoravaju da u Pčinjskom okrugu nema naznaka ozbiljnijeg sindikalnog udruživanja novinara/ki.

Posledice takvog stanja vidljive su u radno-pravnom statusu zaposlenih u medijima u Pčinjskom okrugu, a u cilju promene takve situacije medijski sindikati u Srbiji zalažu se za različite strategije. Ipak, saglasni su da su privatizacija medija, kadrovski deficit i strah od posledica zbog sindikalnog angažovanja na lokalu glavni razlozi zbog kojih sindikata nema.

Da medijima u Srbiji nedostaje sindikalna podrška potvrđuje i istraživanje o radno-pravnom i socioekonomskom statusu novinara i medijskih radnika koje je Sindikat novinara Srbije (SINOS) sproveo od septembra do novembra 2025. godine. Tada je na pitanje zašto u privatnim medijima nema sindikata, najveći broj ispitanika naveo “strah od otkaza zbog učlanjenja”, kao i stav da “sindikat ne može da obezbedi zaštitu”.

Sindikalizam „uništen“ i „van fokusa“

Dragana Čabarkapa, izvršna direktorka Sindikata novinara i medijskih radnika Srbije (SINOS), kao glavnog krivca za „uništen sindikalizam u medijima“ vidi privatizaciju. Ona navodi da je SINOS, kao jedina sindikalna organizacija koja se isključivo bavi zaštitom prava medijskih radnika/ca, pre 2014. godine imao 56 podružnica, dok ih danas ima svega četiri.

„Gotovo u svim lokalnim medijima smo imali sindikate. Na jugu smo imali u Radio-televiziji Vranje (RTV) i u Radio-televiziji Bujanovac. Nakon privatizacije, ostao nam je još jedno vreme sindikat u RTV-u i u Bujanovcu, potom je i to ugašeno. Imamo u televiziji u Kragujevcu, u Novostima, RTS-u i RTV-u. Sve ostalo je pogašeno“ objašnjava Čabarkapa.

Čabarkapa kao razlog navodi i strah radnika/ca na lokalu od gubitka posla zbog sindikalnog udruživanja, kao i „direktnu ili indirektnu zabranu osnivanja sindikata“ od strane poslodavaca.

„Nažalost, poslodavci u Srbiji ne dozvoljavaju sindikalno organizovanje na lokalu. Ne dozvoljavaju. Čim neko hoće da osnuje sindikat  dobije otkaz“ — kaže Čabarkapa.

Na pitanje na koji način SINOS u takvim okolnostima danas konkretno doprinosi unapređenju radnog i ekonomskog položaja medijskih radnika/ca u lokalnim sredinama poput Pčinjskog okruga Čabarkapa kaže da SINOS “godinama predlaže” usvajanje nekoliko tačaka među kojima je na prvom mestu potpisivanje granskog kolektivnog ugovora. 

„Pod jedan – potpisivanje granskog kolektivnog ugovora. SINOS je pripremio radnu verziju ugovora koju je sa samostalnim sindikatom na nivou grane usaglasio prošle godine. SINOS je po prvi put uvukao na mišiće još jedan cilj u medijsku strategiju, a to je poboljšanje radnih uslova novinara“ — kaže Čabarkapa.

Prema njenim rečima, potpisivanjem takvog ugovora ekonomski status novinara ne bi mogao da bude niži od onog koji predviđa zakon, ali bi mogao biti „značajno viši“.

Pored toga, SINOS kao moguća rešenja vidi i udruživanje lokalnih medija, osnivanje javnih medijskih servisa na lokalu, ali i promenu sadašnje procedure raspodele sredstava medijima, za koju ocenjuju da „ništa ne valja“.

„Udruživanje. Leskovac, Vranje, Bujanovac… Imate vi dole dosta tih opština. Mogu da naprave zajedničku regionalnu televiziju. Imate zajendičko interesovanje. Da svaka opština da po 2 odsto,1 odsto za formiranje regionalnih i lokalnih medija, a 1 odsto za projekte“ — zaključuje Čabarkapa.

Na pitanje da li je bilo pokušaja sindikalnog udruživanja u Pčinjskom okrugu, Čabarkapa kaže da je „pre nekoliko godina dolazila u Vranje“, ali da medijski radnici nisu pokazali interesovanje.

Ni Ujedinjeni granski sindikat (UGS) Nezavisnost nema povereništvo u Pčinjskom okrugu, potvrđuje Darko Šper, predsednik sindikata Kultura, umetnost i mediji. On, poput Čabarkape, ističe da se sindikat unutar lokalnih medija „gubio iz fokusa“ usled privatizacije medija.

„Ako mislite na granu Kultura, umetnost i mediji, nažalost, mi nemamo podružnicu ni u jednom mestu u vašem okrugu. Zaista dole nemamo nikoga. Mislim da čak ni pojedinačnih članova nešto nemamo“ kaže Šper.

Pored privatizacije, koja je promenila strukturu zaposlenih i poremetila tržište rada, Šper kao i Čabarkapa, dodaje je ovakvoj situaciji doprineo i strah od udruživanja te stav da su svi sindikati isti.

On takođe upozorava na pojavu tzv. „žutih sindikata“, kada poslodavci samostalno organizuju sindikalno udruživanje, što stvara „nelojalnu konkurenciju“ i narušava percepciju sindikata kod potencijalnih članova.

Zaposleni u medijima u Pčinjskom okrugu ne pokazuju interes za organizovanje ni uz pomoć UGS Nezavisnost jer kako kaže Šper, „niko ih nije kontaktirao” “niti su na terenu sreli zainteresovane ljude“.

Na pitanje o realnoj moći sindikata bez međunarodne podrške, Šper ističe da je ona korisna jer se rad sindikata posmatra „očima iz Brisela“, dodajući da je UGS Nezavisnost član Evropske konfederacije sindikata, čija je potpredsednica upravo Čedanka Andrić koja je i predsednica UGS Nezavisnost.

Ipak, veće koristi od toga trenutno nema jer, kako kaže, nakon tragedije 1. novembra kada je pala nadrstrešnica železničke stanice u Novom Sadu “nisu imali vremena” se bave tim pitanjem, ali da se nada pozitivnim promenama i u polju ostvarivanju sindikalne zaštite radnika/ca.

„Nažalost nismo u poziciji da sindikalni rad artikulišemo na način na koji smo to mogli u periodu pre 1. novembra i pada nastrešnice kada se sve u našim životima promenilo. Na kraju krajeva, 1. maja je bio najveći protest maltene u istoriji sindikalizma u Srbiji, a nikada ne bi bio toliki da nije bio u sinergiji sa studentskim pokretom. Tako da prosto, neke stvari se manjuju, videćemo gde će to na kraju da nas odvede“ — zaključuje Šper.

A i radnici su „verovatno zadovoljni“

Da li je situacija bolja u Savezu samostalnih sindikata Srbije (SSSS), pitali smo Slađana Mitića, predsednika SSSS za Grad Vranje, koliko radnika/ca u informativnoj delatnosti iz Pčinjskog okruga su članovi ovog sindikata na šta je on pisanim putem odgovorio da „nemaju članove“.

SSSS takođe nema zvanične podatke ni o tome koji su razlozi zbog kojih u medijima u Pčinjskom okrugu nema sindikata te da “ne mogu da nagađaju”, ali da je “prvenstveno, verovatno” zbog toga što su zaposleni „prvenstveno, verovatno zadovoljni” uslovima u kojim rade.

“Ne možemo da nagađamo zbog čega ne postoji sindikalno udruživanje u medijima, a razlozi mogu da budu višestruki. Prvenstveno, verovatno, zbog zadovoljstva zaposlenih koji nemaju potrebu za sindikalnim udruživanjem” — objašnjava Mitić.

Na pitanje o strategiji delovanja SSSS-a u zaštiti prava medijskih radnika/ca u Pčinjskom okrugu Mitić odgovara da će se strategija razvijati tek kada se zaposleni „budu sindikalno organizovali“.

Za osnivanje sindikata nije potrebna dozvola i odobrenje poslodavca

U međuvremenu, za one koji nisu zadovoljni svojim pravima, a koji i dalje veruju u moć medijskih sindikata i imaju dovoljan broj članova za osnivanje sindikata u svom mediju Marija Babić, pravnica Nezavisnog udruženja novinara (NUNS) podseća da nije potrebna dozvola niti odobrenje poslodavca da bi se osnovao sindikat, kao i da poslodavac ne može sprečavati ili otežavati njegovo formiranje te da je dovoljna želja zaposlenih da se udruže.

Babić na kraju ističe i da je sindikalno organizovanje slobodno pravo zaposlenih zagarantovano Zakonom o radu te da je, po formiranju sindikata, poslodavac zakonski obavezan da poštuje prava zaposlenih u skladu sa zakonom, ugovorom o radu i drugim opštim aktima, kao i kolektivnim ugovorom ukoliko postoji.

Tekst je nastao u okviru projekta „Medijska strategija po meri građana 2025 – 2031“, koji podržava Evropska komisija, a sprovode ga članice Koalicije za slobodu medija: Asocijacija lokalnih i nezavisnih medija „Lokal pres“, Asocijacija medija (AsMedi), Asocijacija onlajn medija (AOM), Nezavisno udruženje novinara Vojvodine (NDNV), Nezavisno udruženje novinara Srbije (NUNS), Fondacija Slavko Ćuruvija i GS KUM Nezavisnost, u periodu od marta 2025. do februara 2027. godine.
Za sadržaj ovog teksta isključivo je odgovorna redakcija koja je tekst pripremila i ni pod kojim uslovima se ne može smatrati da odražava stavove Evropske unije.

 

Pratite nas i na društvenim mrežama: Facebook, Instagram i Twitter.
Instalirajte mobilnu aplikaciju sa Google Play ili App Store.

- Reklama -

Poslednji članci