„Zlatkoviću, ja sam vam noćna mora“ izrekla je predsednica Skupštine nakon podignutih tenzija u sali. Do ovog momenta ova poprilično lična konstatacija autoru ovog teksta nije poznata.
Postao sam strastveni posetilac sednica Skupštine grada Vranja, te kao još strastveniji istraživač načina govora lokalnih odbornika, većnika i direktora i ovog puta nisam ostao razočaran kada je u 9 časova i jedan minut, 10. juna, otpočela nova. No, tog dana morao sam da budem strpljiv jer je tek nakon par sati atmosfera krenula da prelazi čuvenu liniju: ozbiljna sednica – ogovaranje u poslednjoj klupi.
Ta poslednja klupa poznata je po lošim đacima ili zafrkantima, po dobacivanju i vređanju, a u njoj neretko sede budući političari (da li na strani vlasti ili opozicije, u to neću ulaziti). Habitat poslednje klupe, što bi kolege sociolozi rekli, ponekad dolazi do izražaja i u prvim redovima i time obuhvata demografsku podelu u skupštinskoj sali Grada Vranja.
Na sednici ništa novo
Desetog juna sednica nije počela čuvenim rečima „proglašavam početak na sednicu“, na moje lično razočarenje. Bisera je svakako bilo. „Ne obmanjujte građanima“ moj novi favorit, ali i stari, dobri komentari o namigivanju, i ono čuveno „Č“ koje izgleda predstavlja profesionalnu deformaciju kvazi-lokalpatriota koji o trošku građana godišnje plate preko 600 kafanskih računa, pa od svog tog jedenja moraju da „proč’čkaju“ zube, no o tome će više reči biti kasnije.
Ništa novo ni među aktivnijim članovima Skupštine. Ukoliko prihvatimo da je sasvim normalno da odbornici vlasti i dalje glasaju po nalogu, a da opozicija i dalje priča zidovima, možemo reći da sve u Vranju funkcioniše kako treba. Izgleda da to prihvatamo, jer možda samo u ovom slučaju ćutanje znači odobravanje. I tako se više puta desilo da odbornici/e vlasti ulaze u salu, vide podignute ruke (za glasanje, prevarili ste se ako ste mislili da je u pitanju javljanje za reč), i po automatizmu sami/e dižu ruke. Dnevnica od 10.000 dinara izgleda zahteva učestvovanje u nekoj formi, a ne samo prisustvo.
Ipak smo dobili nešto novo, novog odbornika opozicije. Tako se od njih 10 prisutnih ovog puta u diskusiju uključilo šestoro. Vlast je u odnosu na prošli put oslabila – samo se predsednik odborničke grupe u retkim slučajevima javljao za reč (pored gradonačelnika, predsednice Skupštine i svih direktora svih javnih preduzeća koji su to morali). Glasanja su tekla kao i do sad. Na početku 40 glasova za, pred kraj spalo je na 33 mehanička glasa. Opozicija je u tim situacijama mudro ćutala.
Strava u ulici Kralja Milana
Mladi će znati za sintagmu „Unsolicited advice“. Nepoželjni detalji u ovom slučaju o porodicama odbornika otvorili su pandorinu kutiju tokom „Pretresa izveštaja o radu JP ‘Slobodna zona'“. Neko je pomenuo nečijeg muža kao primer nepotizma, pa je neko odgovorio pitanjem gde su zaposleni članovi porodice ovog prvog, i tako smo došli do sumnje da opozicija prisluškuje vlast. Istu onu vlast za koju postoje dokazi da prisluškuje svoje građane. Za ljubitelje filmova pored pomenute „Strave“, a kao šlagvort za noćne more ovde bih preporučio film „Inception“, kako bih dočarao nivo nejasnoće „fabule radnje“.
„Zlatkoviću, ja sam vam noćna mora“ izrekla je predsednica Skupštine nakon podignutih tenzija u sali. Do ovog momenta ova poprilično lična konstatacija autoru ovog teksta nije poznata. Ono, pak, što jeste poznato je da je tokom 15 minuta pretresa noćna mora bilo slušanje dobacivanja, optužbi, rasprave, ličnih uvreda i prozivki, ubrzano skrolovanje kroz galeriju kako bi se obznanila neka kompromitujuća fotografija itd, itd, itd. I kako to obično bude sa noćnim morama, niko ne zna kako se našao u jednoj niti kako je iz nje izašao. Jedino ostaje poznato da se ova kratka epizoda završila spoznajom da noćnu moru živimo mi građani, i da nam je noćna mora ovakvo vođenje lokalne politike.
Noćna mora potrajala je za odbornike vlasti, ali i opozicije kada je u „ogromnom gradu koji ima preko 500 ulica“ (ovaj podatak imajte u vidu u narednom odeljku) počela rasprava dva partijska druga, direktora, bivšeg i sadašnjeg. o tome ko je lošije vodio propadajuće preduzeće „Parking servis“. Srećom, mirotvorac iz opozicije uskočio je komentarom „Nemojte da se svađate, pa vi ste drugari“, i vratio nas u regularnu verziju noćne more koju, nažalost, živimo.
Zabranjeno pušenje: „Kažu da su čuda sveta“ semafori u Vranju
Odbornik koji jako dobro poznaje piramide i svemir za govornicom je konstatovao da je pre par hiljada godina u Egiptu građena piramida, da će za dve godine biti otvoren prvi hotel u svemiru, ali da je pitanje kada će u Vranju početi da rade semafori (kojih, verovali ili ne, ima 3). Pokušao sam da ovog znalca ispravim, odnosno da preciziram da su piramide građene pre 5.000 godina ali precizno izražavanje može biti samo teret u politici.
Ozbiljnost situacije time nije bila smanjena, jer je, kako se navodi, u Vranju prošle godine udvostručen budžet za saobraćajnu signalizaciju. Ako je verovati poznavaocu piramida, nameće se pitanje koliko još treba uvećati budžet da bi Vranje dobili davno nam obećane leteće taksije koje, ukoliko se ne sećate, zarađujemo izvoženjem svinjskih papaka u svet.
Uvećanje budžeta (ali navodno bez subvencija Grada) JP „Novi dom“ takođe nas upućuje na praćenje traga novca koji, kako smo već pomenuli, neretko završava u kafani. Malo je zapravo reći neretko, jer preko 600 kafanskih računa (o trošku građana) ukazuje na popriličnu zavisnost od „skupštinskog ‘leba bez motike“, kako to Balašević reče u jednoj pesmi.
Disclaimer
Ovaj tekst nije imao za cilj bilo koju vrstu uvrede ili zloslutnosti (kao što, vređanjem inteligencije i slućenjem „ubedljivijih rezultata od onih u Zaječaru i Kosjeriću, pojedini odbornici čine svojim sugrađanima). Tekst je pisan u formi ironične šaljive priče, kako bi postavio jedno jedino pitanje: Ko je ovde čija noćna mora? Narod (o)poziciji, ili (o)pozicija narodu?
