BEOGRAD – Tabloidi koji najčešće krše Kodeks i plaćaju najviše naknada šteta u sudskim sporovima koje zbog toga gube, istovremeno su oni čiji izdavači dobijaju najviše novca na medijskim konkursima u Srbiji. S druge strane, čak 63, 3 odsto redakcija prema čijim novinarima su učinjena krivična dela su istraživački ili mediji kritički orijentisani prema vlasti, piše Danas.
Sume dodeljivane na medijskim konkursima upravo takvim medijima, suprotno pravilima projektnog sufinansiranja, nekada su, kao u slučaju Srpskog telegrafa, čak 25 puta veće nego one koje ti mediji isplaćuju kao kaznu za izgubljeni sudski spor. Tako, umesto da istinski budu kažnjeni, vlast novcem građana nagrađuje te, po pravilu provladine tabloide.
Treći je tabloid Alo, sa 17,9 miliona dobijenih na medijskim konkursima, dok je na dosuđene troškove isplatio 3,8 miliona dinara. Kurir je dobio nešto manje na konkursima, a za odštete je isplatio više od osam miliona dinara.
Blic je za projekte nagrađen sa dva miliona dinara, a za troškove usled izgubljenih parnica platipo je gotovo četvorostruko više, čak 7,2 miliona dinara.
Novinarka Tamara Skroza, uzimajući u obzir prirodu medijskih konkursa u Srbiji, koji su se pretvorili u mehanizam finansiranja propagande podobnih medija okrenutih vlasti, kaže da ova pojava nije nova.
Advokatica Kruna Savović, koja je i jedna od autorki istraživanja, napominje da je većina sudskih postupaka koja je vođena zbog zaštite bezbednosti novinara okončana efikasno, ali da je ta efikasnost bila uslovna.
– Ona je najdirektnije zavisila od činjenice da okrivljeni, u najvećem broju slučajeva, izvršenje krivičnog dela koje im je stavljeno na teret, nisu osporili. Od ukupno 20 pravnosnažno okončanih sudskih postupaka obuhvaćenih analizom, devet je rešeno tako što je sud prihvatio sporazum o priznanju krivičnog dela (u pitanju je sporazum koji okrivljeni zaključuje sa tužilaštvom), dok su tri predmeta rešena tako što su okrivljeni, tokom sudskog postupka, priznali izvršenje krivičnog dela –navodi podatke Savović.
Ona dodaje da je analiza pravnosnažnih odluka pokazala tendenciju da se prilikom donošenja odluka o krivičnim sankcijama uspostavio određeni automatizam, „a on je takav da se inklinira blažoj kaznenoj politici“.
Kako Savović smatra, u postupku zaštite medijskih radnika (ova preporuka odnosi se na sve organe u sistemu njihove zaštite), bilo bi neophodno detaljno razmotriti sve specifičnosti konkretnog slučaja.
– Od kvalifikacija dela i prikupljanja dokaza, preko utvrđivanja svih činjenica relevantnih za donošenje pravilne i zakonite odluke; do navoda koji će se naći u odlukama nadležnih organa koji odlučuju o zaštiti njihovih prava. Na taj način, izbegao bi se automatizam u postupanju, kao i sve negativne posledice istog – navodi Savović.
– Ovo, odlično istraživanje Fondacije „Slavko Ćuruvija“ i CEPRIS-a potvrđuje naše izveštaje i komentare iz poslednjih nekoliko godina da je projektno sufinansiranje velikim delom kriminalna i koruptivna rabota, odnosno, da se sistematski državni novac preliva na račune partijskih firmi i glasila. Zato smo mi iz novinarskih udruženja i medijskih asocijacija sve manje vlasni da se bavimo tom temom, a sve više je to posao za Javno tužilaštvo i Službu za borbu protiv organizanovanog kriminala. Nadam se da će se uskoro državni organi konačno baviti tim pitanjem i suguran sam da će u tom slučaju imati pune ruke posla – kaže Bodrožić.
Prosečna kazna 80 hiljada dinara
Istraživanje je pokazalo i da, kada je u pitanju efikasnost suđenja, zbog povrede ugleda i časti, zaštite maloletnika i govora mržnje u medijima, prosečno trajanje čitavog sudskog postupka je dve godine. Ročišta se u proseku zakazuju na 3,8 meseci, a prosečno dosuđena naknada štete iznosi 82.600 dinara.
