Mislav Žitko, profesor Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu gostovao je u Vranju u sklopu „Zemaljskog foruma“, koji je nedavno održan. Profesor Žitko specijalizovan je za oblast korupcije, a nakon održanog predavanja na ovu temu za naš portal odgovorio je na nekoliko pitanja koja se tiču korupcije kao pojma i prakse, o opasnostima koje korupcija ima po demokratsko društvo, kao i dobrim praksama građanske borbe protiv korupcije.
„Korupcija je sveprisutan pojam bez definicije koji se najbolje može razumeeti kroz njegovu istoriju. Korupcija nije samo narušavanje javnog dobra, ona nulifikuje javno nadmetanje kroz davanje prednosti pojedinim društvenim akterima. Laički rečeno korupcija je krađa od javnosti koja rezultira krizom demokratije zbog zloupotrebe moći ili položaja“, istakao je Žitko na predavanju.
Slobodna reč: Političari su oni koji su najčešće uključeni u korupciju, kao javni službenici. Kako očekivati da se oni bore protiv korupcije? Da li se bore protiv nje direktno ili indirektno u borbi protiv neistomišljenika?
Mislav Žitko: Na samom početku treba reći da je koncept korupcije usmjeren primarno na javne službenike i političare, veoma uzak i striktno juridički određen. On je veoma često, dapače redovito korišten u okvirima neoliberalnih programa kako bi se smanjila socijalna uloga države, odnosno kako bi se potakla privatizacija i komercijalizacija javnih sadržaja i usluga. Tako da je važno uočiti da kada se i radi o korupciji u državnim i javnim institucijama obično postoji partner u privatnom sektoru koji time također stiče korist. U tom smislu korupcija, o tome smo govorili tokom konferencije u Vranju, predstavlja dakako zloupotrebu javnih institucija, ali više od toga: ona predstavlja zapravo rastakanje društva, ona potkopava solidarnost i povjerenje u diskurs o zajedničkom interesu.
SR: Korupcija se ogleda u dobijanju prednosti u javnom nadmetanju koje bi trebalo biti fer i dostupno svima. Da li je demokratija nužno uvek pred iskušenjem da postane korumpirana, odnosno da dođe do zanemarivanja javnog interesa u korist ličnog?
MŽ: To je upravo ono što treba naglasiti: korupcija uništava demokraciju. Jer ne radi se samo o prisvajanju neke lične koristi u ovom ili onom slučaju. Istovremeno se korumpira i demokracija. Makijaveli i drugi politički filozofi bili su svjesni da se svaki oblik vlasti može korumpirati, da je svaki podložan rastakanju pod pritiskom sila koje „jedu“ suštinu političkog poretka. Važno je reći da se demokracija korumpira i na nelegalne načine, naprimjer putem nelegalnih dogovora u svrhu ostvarivanja privatnog interesa, ali i nominalno legalnim putem, primjerice kroz lobiranje ili donacije političkim strankama u očekivanju povratne usluge. Dakle, da ponovimo, korupcija ne označava samo nelegalnu transakciju između pojedinaca, onda se u suvremenom kontekstu odnosi i na rad institucije. Ustvari, efekti korumpiranja institucija su mnogo dugotrajniji i teži po demokratske vrijednosti.
SR: Kako bi pojedinci mogli da se izbore sa korupcijom? Kako bi mogli da spreče da država postane korumpirana?
MŽ: Tradicionalno postoje dva odgovora na to pitanje. Jedan je još od antičkih vremena usmjeren na kultiviranje individualnih vrlina, naprimjer ličnih vrlina političara. Zato je u javnom govoru prisutna ideja o poštenim političarima itd. Ali drugi način mi se čini mnogo efektniji: rad na demokratskim procedurama kojima se može spriječiti formiranje oligarhije u ekonomskoj domeni i klike u političkoj domeni. Demokracija u tom smislu – ako je vjerna temeljnoj ideji – znači disperziju moći ili barem onemogućavanje koncentracije moći u rukama privilegirane manjine. Putevi jačanja demokracije su uglavnom instituionalni – počevši od fer izbornog procesa ali mogu biti i izvaninstitucionalni.
SR: Koji su neki od primera dobre prakse u građanskoj borbi protiv korupcije?
MŽ: Ako korupciju shvatimo u ovom širem značenju, dakle kao nešto što nije vezano samo uz prestupe javnih službenika i političara, nego kao fenomen koji se tiče funkcioniranja instutucija i demokratskog društva, onda se kao dobri primjeri mogu uzeti mnoge stvari, od anti-monopolitičkih regulativa koje sprečavaju koruptivnu koncentraciju ekonomske moći do građanskih inicijativa koje osiguravaju ili se bore za rad javnih institucija u cilju ojačavanja demokracije, a ne njezina satiranja. Naravno, primjeri uključuju i bezbrojne akte otpora koruptivnim planovima od strane javnih radnika, funkcioner i građana – za te primjere možda nećemo čuti ali su ključni za održavanje demokratskog etosa društva.
Profesor Žitko istakao je tokom predavanja istakao je da se sve što uništava javni sistem može smatrati korupcijom, kao i da korupcija nadilazi sam rad Vlade i javnih ustanova jer je neophodno uzeti u obzir i privatna lica. On je dodao da korupcija nije ilegalna per se jer podrazumeva i lobiranje, doniranje i slične radnje koje su zakonom regulisane, ali da je neophodno biti pažljiv kada se ovaj pojam koristi.
Ova aktivnost se sprovodi u okviru projekta „Sinergijom protiv korupcije“ koji realizuje portal „Slobodna reč“. Projekat je deo programa malih grantova SELDI u okviru projekta Civilno društvo za dobro upravljanje i borbu protiv korupcije u Jugoistočnoj Evropi: jačanje kapaciteta za zagovaranje zasnovano na dokazima, uticaj na politike i uključivanje građana (SELDI.net), koji finansira Evropska unija. Sadržaj je isključiva odgovornost portala „Slobodna reč“ i ne odražava nužno stavove Evropske unije ili SELDI.net.
