Ljudi masovno odlaze da raskidaju ugovore sa Jotelom, čekaju u redovima, neki odmah ponesu i kesu sa opremom koju bi da vrate čim pre, samo da ubrzaju proceduru i skrate agoniju.
Scena na vranjskim ulicama, koja se reprizirala više puta u prethodna tri meseca, odigrava se otprilike ovako: jedan pregalac uđe u korpu prikačenu na dizalicu kamiona ili kakvog drugog specijalizovanog vozila koje je u vlasništvu privatne firme. Drugi pregalac – koji se nalazi u kabini tog specijalizovanog vozila – pritisne dugme kako bi dizalicom podigao ovog prvog do određene visine na banderi. Međutim, ta „određena“ visina nije nasumično izabrana kota. Naravno da nije. Drugi pregalac podigne prvog baš do nivoa na kojem se nalaze kablovi operatera Jotel – koji, zanimljive li slučajnosti, u ponudi kanala ima i nemilosrdni N1.
Zabeleženo je više ovakvih scena, komaj pa filmskih, uslikale kolege, a i ovi što rade u Jotelu. Ti pregaoci, s oproštenjem, vise na banderi – i seku li seku.
Zanimljivo je da ako izguglate termin „pregalac“, veštačka inteligencija će vam – sem toga da je u pitanju osoba koja je „vrlo vredna“, te da termin označava nekog ko je „predan poslu“ i koji taj posao obavlja „s marljivošću“ – objasniti da se nekada ova reč koristila i u značenju „smeo podvig“. I zaista je smelo ono što ti marljivci rade, bezrezervno potpomognuti od lokalne vlasti koja žmuri na oba oka. A za svaki slučaj je i okrenula glavu.
Doskora su ovi divni ljudi – ovi „koji hoće da seku“ – radili to samo kada je noć, noć, noć, noć, i totalni je mrak. I kad se ništa ne vidi u tami. Manje potencijalnih svedoka, razumljivo. A onda su se okuražili, da ne napišem nešto prostije, pa su kablove Jotela počeli da seku i usred dana. Kolega objavio da su jednom počinili ovo zlodelo oko pola četiri popodne, naočigled svih koji su tada šetali Partizanskim putem. A kako da se i ne okuraže, da ne napišem nešto prostije, kada ih niko ne kažnjava. Faktički ih podstiču da, bez straha od posledica činjenja krivičnog dela, uništavaju tuđu imovinu.
A seku samo i isključivo „nepoznati počinioci“. Takođe, pravosudni organi se dosad nisu javno oglašavali da li rade, ili ne rade, na otkrivanju učinilaca krivičnih dela „uništenje i oštećenje tuđe stvari“ (član 212 Krivičnog zakonika) – usled kojih mnogobrojna domaćinstva u Vranju ostaju bez interneta i kablovske, a Jotel bez nekoliko stotina korisnika kojima je oduzeto pravo na slobodu izbora.
Da one pregaoce, maločas pomenute, pitate zašto seku, verovatno biste dobili šablonski odgovor, napamet naučen, koji ih – sigurni su oni – abolira od odgovornosti. „Tako nam rekli!“, odbrusili bi vam, onako sa visine. Upravo sa visine na kojoj su kablovi Jotela. Izgledno je da bi dodali i ono: „Druže, ja samo radim svoj posao!“, čisto da se još više ponize.
A oni koji su im rekli da seku, i te kako znaju razlog: N1 mora da se pacifikuje, da mu se smanji uticaj i broj ljudi do kojih doseže. Ma – da ga nema! Hoće da nemamo drugog izbora sem da prihvatimo život u ružičastom mehuru od sapunice.
Džabe se iz Jotela pitaju u kojoj li je to državi moguće da se uništava privatna imovina, i to bez ikakvih zakonskih konsekvenci, kao da smo na Divljem zapadu. Kada ljude koji rade u ovoj firmi pitate kada će da uklone kvarove i reše problem sa presečenim kablovima, te korisnicima omogućiti vraćanje signala – nemaju konkretan odgovor. Ne znaju šta da kažu jer nije do njih, neizvesnost im je sada najveći neprijatelj.
Ljudi masovno odlaze da raskidaju ugovore sa Jotelom, čekaju u redovima, neki odmah ponesu i kesu sa opremom koju bi da vrate čim pre, samo da ubrzaju proceduru i skrate agoniju. To je i očekivano, s obzirom da korisnici nemaju pristup internetu i televizijskim kanalima. A to je, sa druge strane, ono što su očekivali i ovi koji su naredili da se seče – masovna otkazivanja ugovora sa Jotelom i pristupanje kablovskim operaterima koji su pod kontrolom vlasti a na kojima se ne vidi N1.
Nadležne strukture iz vlasti se dosad nisu javljale, što je logično jer ne žele da se o ovome diskutuje pred vaskolikim pučanstvom. Pritajile se, čekaju da prođe, da se prašina slegne. Ili se bar nadaju da će atrofija plebsa da uznapreduje do faze potpune zakržljalosti i neupotrebljivosti – mozga i ostalih vitalnih organa.
Niko nije demantovao navode vlasnika niškog Jotela, Dragana Ilića, koji je za lokalni portal VranjeNews – nakon poslednje velike seče kablova, 6. oktobra – rekao da iza ovih protivzakonitih akcija „sada otvoreno stoji lokalna vlasti“, a da „njihove kablove, nakon seče, po Vranju skupljaju radnici JP ‘Urbanizam i izgradnja grada Vranja'“.
Ovo ćutanje lokalnih čelnika dodatno podgreva sumnju Vranjanaca da ovi koji seku – rade to u dosluhu sa SNS kamarilom. U interesu je javnosti da se predstavnici Grada i nadležnih instanci nedvosmisleno izjasne po pitanju seče optičkih kablova Jotela, nakon čega niko nije pozvan na odgovornost. Niko nije saslušan. Niko nije procesuiran. Niko nije napipao ćorku.
