fbpx
5.4 C
Vranje
utorak, 10.03.2026

Obeleženo 25 godina Koordinacionog tela – na proslavu nije pozvan novinar koji je aktivno pratio njegov rad

Odabrani članci

Slobodna reč
Slobodna reč
Društveno angažovan, objektivan i nezavisan nacionalni portal sa sedištem u Vranju.

BUJANOVAC – U utorak, 16. decembra, u Bujanovcu je održana svečanost povodom 25 godina od formiranja Koordionacionog tela Vlade Republike Srbije za opštine Preševo, Bujanovac i Medveđu, a na ovu proslavu nije bio pozvan Radoman Irić, novinar koji je aktivno izveštavao tokom oružanih sukoba na ovim prostorima – od 1988. pa sve do 2004 – godinama sarađivao sa Koordinacionim telom i bio akter društvenih promena sa lica mesta.

Irić se Koordinacionom telu obratio otvorenim pismom koje je prosledio medijima.

„Novinarstvom se profesionalno bavim od 1. jula 1974. godine. Danas, posle više od 50 godina rada u pisanim i elektronskim medijima i objavljenih nekoliko hiljada naslova, teška srca, prvi put pišem i potpisujem jedno otvoreno pismo. Ponavljam – prvi put! Zašto? Iz Koordinacionog tela – institucije kojoj se obraćam, naterali su me da, pred očima javnosti, prvi put kažem ono što nikada nisam i ne bih uradio i pored materijalnih dokaza koje posedujem“, napisao je Irić u pismu.

Potom je objasnio zašto se Koordinacionom telu obratio baš putem otvorenog pisma.

„U utorak, ovaj poslednji, 16. decembra, u Bujanovcu je održana svečanost povodom 25. godina od formiranja Koordinacionog tela za opštine Preševo, Bujanovac i Medveđu. Na svečanosti je bilo preko 150 zvanica: najviši funkcioneri Koordinacionog tela od njegovog formiranja, današnji aktuelni zvaničnici ovog tela Vlade Srbije, sve lokalne javne ličnosti i brojne novinarske ekipe. Ja nisam bio pozvan na ovu godišnjicu, jer je, po nečijem naređenju, neki činovnik Službe Koordinacionog tela, u medija listi – precrtao moje ime“, objasnio je Irić.

Istakao je da misli da su „razlozi“ ovakvog čina „jako zanimljivi“, pa je zato želeo da ih pobroji i stavi na uvid javnosti.

Kako dodaje ovaj novinar, od 1988. godine i početka rata na Kosovu, potom brojnih incidenata u Bujanovcu i Preševu, pa oružanog sukoba koji je okončan 31. maja 2001. godine, i brojnih incidenata u Kopnenoj zoni bezbednosti koji su trajali do kraja 2004. godine:

  1. Radio sam za sledeće medije: FoNet, Radio B92, list Kurir, ANEM, Radio Slobodnu Evropu, Frans pres, Rojters i Asošijejted pres;
  2. Za tih sedam godina (početak 1988 – kraj 2004) objavio sam oko 3.000 naslova u pisanim i elektronskim medijima;
  3. Za sedam meseci oružanog sukoba (novembar 2000 – kraj maja 2001) objavio sam preko 600 izveštaja, od kojih su polovina bili tonski;
  4. Za taj period posedujem i danas materijalne dokaze – dnevnike honorara za svaki medij posebno;
  5. Jedini sam srpski novinar koji je dva puta samovoljno boravio u Kopnenoj zoni bezbednosti, koju su, pod svojom komandom, držali naoružani Albanci, i otuda doneo aktuelne informacije;
  6. S predsednikom, rukovodstvom i službom Koordinacionog tela sve vreme sam imao više nego dobru saradnju;
  7. Od 19. decembra 2000. i otvaranja Press centra Vlade Srbije u Bujanovcu, pa do sredine 2001. godine, skoro da sam bio „inventar“ te institucije;
  8. Juna 2001. godine, za moj angažman tokom sukoba na jugu Srbije, dobio sam nagradu „Stanislav Staša Marinković“, lista Danas – najviše priznanje u srpskom novinarstvu;
  9. U izdanju novina Vranjske, 2006. godine, objavio sam knjigu „Jug Srbije posle 200 ratnih dana“, čija je tema vraćanje mira na prostore dojučerašnjeg sukoba;
  10. Potom sam, od jula 2021. do jula 2022. godine, na dva vranjska portala, jednom bujanovačkom (na albanskom jeziku) i jednom iz Niša, objavio feljton u 60 nastavaka pod zajedničkim nazivom „Jedna srpsko-albanska priča“;
  11. Napokon, sada vršim poslednje pripreme da ovaj feljton pretvorim u knjigu koja će biti štampana krajem maja sledeće godine, na 25. godišnjicu mira na jugu Srbije. Usput – ponudiću Koordinacionom telu da bude njen izdavač.

Irić je, potom, u pismu naveo i razloge taksativnog iznošenja podataka iz njegove profesionalne karijere koji su usko povezani sa radom Koordinacionog tela.

„Zašto sve ovo, ovako taksativno i dokumentovano, priznajem – čak i malo narcisoidno? Vandali ove ujdurme naneli su mi bol, jer su mi uskratili mogućnost da se, posle toliko godina, vidim s brojnim akterima iz vremena krize na jugu Srbije. Šta god da je razlog ovakvom postupku: opšta načela aktuelne vlasti, politički revanšizam, zle namere, nečija sujeta, neupućenost, neznanje… zlobnici su ostvarili svoj prljavi cilj koji se ne može i ne sme oprostiti. A ovo otvoreno pismo je moja profesionalna obaveza i izvinjenje javnosti zašto ovoga puta nisam išao u susret jednoj informaciji od javnog interesa“, zaključio je Radoman Irić u otvorenom pismu Koordinacionom telu za opštine Preševo, Bujanovac i Medveđu.

Na proslavu obeležavanja četvrt veka postojanja Koordinacionog tela za jug Srbije nisu bili pozvani ni novinari redakcije portala Slobodna reč.

Pratite nas i na društvenim mrežama: Facebook, Instagram i Twitter.
Instalirajte mobilnu aplikaciju sa Google Play ili App Store.

- Reklame -

Poslednji članci