BUJANOVAC – Lokalni portal Bujanovačke zajedno sa nadležnima u lokalnoj samoupravi i roditeljima dece sa smetnjama u razvoju pokrenuo je inicijativu za otvaranje Dnevnog boravka u kojem bi deca mogla da se druže, uz pomoć i podršku licenciranih i stručnih lica. U ovoj opštini se razlikuje način na koji srpska i albanska deca sa smetnjama u razvoju pohađaju školu, a roditelji ističu da je „kesa slatkiša“ za Novu Godinu daleko od poboljšanja položaja ove dece.
Kako je navela redakcija Bujanovačkih, deca sa smetnjama u razvoju sa teritorije opštine Bujanovac pohađaju Školu za osnovno i srednje obrazovanje Vule Antić u Vranju, i osim jednokratne pomoći i nadoknade putnih troškova koju dobijaju od države, gotovo da su „nevidljiva“ za lokalne institucije, kao i njihovi roditelji.
Načelnik odeljenja za javne službe Fejzi Bećiri rekao je Bujanovačkim da lokalna samouprava ima u planu otvaranje jednog odeljenja, ali da je za to potreban „poseban postupak, pre svega uključivanje licenciranih nevladinih organizacija“.
„Mogućnost otvaranja dnevnog boravka postoji u prostorijama Doma kulture, nekadašnji Ekonomski fakultet, uz prilagođavanje tog prostora potrebama te dece i adekvatnog opremanja, i naša razmišljanja idu u tom pravcu“ – rekao je Bećiri.
Savetnica za pitanja socijalne zaštite u lokalnoj samoupravi Gabrijela Tomić istakla je da na teritoriji opštine Bujanovac ima oko 80 dece sa smetnjama u razvoju školskog uzrasta, te da deca iz srpske zajednice pohađaju pomenutu školu Vule Antić u Vranju, dok su deca iz albanske zajednice integrisana u redovan sistem obrazovanja kroz inkluzivnu nastavu.
„Kesa slatkiša“ ne doprinosi uključivanju u zajednicu
Za portal Bujanovačke govorila je majka dvanaestogodišnjeg dečaka sa Daunovim sindromom, Milena Tašković, prema čijim rečima je nedostatak dnevnog boravka za decu samo jedan od problema sa kojima se suočavaju roditelji dece.
Objašnjava da su problemi „ogromni“, od nedovoljne podrške roditeljima koji brinu o takvoj deci, preko nedovoljne dostupnosti usluga u lokalnoj zajednici za decu sa smetnjama u razvoju. Dodaje i izostanak inkluzije i neprepoznavanje u zajednici, a za informisanje kaže da se svodi na neformalne roditeljske grupe.
„Super su ti novogodišnji paketići, ali to nije dovoljno. Ne može „kesa slatkiša“ da prikrije stvarne probleme i da služi kao izgovor lokalnoj samoupravi. Mislim da su deca oštećena. Ne govorim o finansijskoj podršci, već o uključivanju zajednice u rešavanju problema kroz razne vidove podrške“ – rekla je ova majka.
Znam da Bujanovac nije Beograd, dodaje, i ističe da je u prestonici deci sa smetnjama u razvoju, o kojim god smetnjama da se radi, omogućeno da rade u skladu sa njihovim mogućnostima. Odnosno, čitava zajednica je učestvovala u osposobljavanju te dece, a ne samo roditelji.
Dodala je da razume brojne druge poteškoće sa kojima se suočava lokalna samouprava, ali i da su „u svakoj normalnoj državi i zajednici deca prioritet“.
Za Bujanovačke je govorio i Serafim Spasić, otac petnaestogodišnjeg dečaka sa Daunovim sindromom, koji kaže da bi Dnevni boravak za decu „bio spas“, kao i da sigurno postoji mogućnost jer „prostora ne manjka, a ulaganja nisu preterano velika“.
„Deci i roditeljima bi se pomoglo. Ona bi se kroz igru i razne druge aktivnosti socijalizovala i osposobila, imala bi svoj kutak. O otvaranju novih radnih mesta i šta bi to značilo za mlade ljude u Bujanovcu, da ne govorimo“ – rekao je Serafim.
Govorio je i o tome da kroz pomenutu jednokratnu pomoć država štedi, jer su roditelji zapravo pratioci dece do i od škole u Vranju, pa se ne moraju obezbeđivati i plaćati personalni asistenti na šta deca sa smetnjama u razvoju imaju pravo.
„Ulaže se novac u azil za pse u Ristovcu i nemam ništa protiv životinja, naprotiv, ali smatram da su deca ometena u razvoju preča“ – zaključuje Serafim.
Naposletku, roditelji su naglasili da bi otvaranje Dnevnog boravka rešilo deo problema roditelja dece sa smetnjama u razvoju, ali da je veće uključivanje samog društva i pojedinca u probleme lokalne zajednice ono što zapravo dovodi do rezultata.
