Za pripremu tradicionalne vranjske samse potrebna su tri elementa: jednostavno testo, beli luk i kiselo mleko. Ipak, da bi ona i zvanično postala brend poput Leskovačke ljutenice i mućkalice, ili pak nematerijalno kulturno nasleđe kao šljivovica, potrebno je malo više truda. U pripremi dokumentacije za dokazivanje da je vranjska samsa stvar kolektivnog nasleđa vredna brendiranja, moraju učestvovati svi – institucije, ustanove, građani, mediji, aktivisti.
Hrana kao lokalni identitet
Sve češće se u svetu tradicionalni lokalni proizvodi brendiraju ili štite. Potreba za zaštitom identiteta lokalne kuhinje, ali i šireg lokalnog identiteta postaje sve češća. Na ovaj način određeni lokaliteti postaju prepoznatljivi na svetskoj karti, a njihova tradicija čuva se od zaborava i svojatanja. Brendiranje proizvoda može se izvršiti na dva načina, preko Zavoda za intelektualnu svojinu ili liste Nemterijalnog kulturnog nasleđa (NKN) prepoznate od strane UNESCO-a.
Govoreći za RTS o brendiranju Leskovačke mućkalice direktor Zavoda za intelektualnu svojinu, Vladimir Marić, naglasio je ovu potrebu za održavanjem lokalnog identiteta proizvoda.
„To je geografski naziv, dakle leskovački domaći ajvar – određujemo i vrstu proizvoda, a taj ajvar ima određene karakteristike. Prvo, on se pravi u leskovačkom kraju, prave ga ljudi koji žive u Leskovcu, i okolnim mestima, znači ne može neko u Beogradu, u Valjevu, u Loznici i tako dalje da pravi leskovački domaći ajvar, to moraju da rade Leskovčani. Pravi se od domaćih paprika po tradicionalnoj recepturi“, istakao je direktor Zavoda.
Da li samsa ima šansu
Sve popularnija Vranjska samsa imala je priliku da se nađe na listi NKN Republike Srbije koja se izrađuje u skladu sa UNESCO konvencijom kulturnim dobrima. U specijalnom štampanom izdanju Slobodne reči iz 2021. godine govorilo se o (ne)mogućnosti samse da se izdvoji kao još jedan predstavnik Vranja na listi NKN. Na ovoj listi trenutno se nalazi 64 nematerijalna kulturna dobra iz svih delova Srbije, među njima i 7 jela. Vranje na ovoj listi za sada predstavlja samo „Vranjska gradska pesma“.
Iz Turističke organizacije grada Vranja rekli su da „ne postoji inicijativa da se samsa doda na listu NKN“, niti „da se ovo tradicionalno jelo na bilo koji način brendira“.
Ipak za našu redakciju je rečeno da se planira aktivnost mešenja samse tokom predstojećih „Dana Vranja“, tako da se tradicionalno Vranjsko jelo ipak prepoznaje kao značajan deo identiteta grada.
Pokušaj iz 2021. godine, uprkos pokrenutoj inicijativi, nije stigao do Centra za kulturno nasleđe.
Tada je za naš portal rečeno da u „pripremi materijala za dokumentaciju moraju učestvovati svi: institucije, ustanove, građani, mediji, aktivisti. Ne može se jedan čovek time baviti“.
Samsa kao hrana ima male šanse da se nađe na listi iz dva dodatna razloga. Odrednica samsa već je zauzeta. Kazahstan i Uzbekistan bili su brži u „brendiranju“ svojih jela, „samse“ i „somse“ koje se u ovim zemljama prave od mesa. Vranjska samsa morala bi da se zove upravo tako, vranjska samsa. Takođe, samo recept nije dovoljan, potrebno je dokazati nematerijalnu vrednost u očuvanju tradicije i procesa pripreme ovog jela kako bi samsa imala šansu da se nađe na listi.
Da li je vreme da pokušamo ponovo
Olakšavajuća okolnost je ta što prijavu mogu pokrenuti institucije, ali i nevladine organizacije, ili stručnjaci iz oblasti kulture i istorije, priavljanjem adekvatnog materijala. Neophodna ostaje i javna sfera, odnosno uključivanje šire zajednice u ceo proces.
„Vranjska samsa je stvar kolektivnog nasleđa“ istakla je Iva Laković, regionalna koordinatorka Centra za nematerijalno kulturno nasleđe 2021. godine, što podvlači potrebu za angažovanjem kolektiviteta kako bi ovaj simbol grada postao prepoznat i zaštićen.
Dodatni podsticaj za osvrt na pitanje samse donosi nam i skorašnji uspeh propeći i sečenice, tradicionalnih vranjskih pita na listi „Taste atlas“, gde je Vranje, kao i ceo region južne i jugoistočne Srbije prepoznat kao jedan od najboljih gastronomskih regiona u svetu. Vranjske pite su tako, zajedno sa leskovačkim i pirotskim specijalitetima zauzele 17. mesto na ovoj listi.
Pročitajte više:
Zašto „samsa“ ne može biti na listi Nematerijalnog kulturnog nasleđa
