VRANJE – Svaki pokušaj uvrštavanja kulinarskog brenda „samsa“ u Nacionalni registar nematerijalnog kulturnog nasleđa bila bi, zbog istog imena za mesenije iz Azije, verovatno greška u koracima, osim u slučaju odrednice „vranjska samsa“. Širom Srbije postoji mnogo predloga za nominaciju kada su kulinarski brendovi u pitanju, a neki status čekaju godinama.
Od 49 elemenata koji su na listi Nematerijalnog kulturnog nasleđa (NKN) Republike Srbije, koja se izrađuje u skladu sa UNESCO Konvencije o očuvanju NKN, samo je jedan iz Vranja, „Vranjska gradska pesma“.
Gotovo u celoj zemlji postoje nastojanja da se u ovaj registar uvrsti još autentičnosti iz svih krajeva, a s vremena na vreme vranjska javnost nevešto govori o „brendiranju samse“, misleći na davanje statusa NKN drugačijoj, vranjskoj verziji slanog peciva koje nosi isti naziv kao i „mesenije“ iz Centralne Azije – „samsa“ (Kazahstan), „somsa“ (Uzbekistan) itd.
Iako nose isto ime, samsa u azijskim zemljama priprema se od mesa ili povrća, dok je samsa koja se priprema u Vranju potpuno drugačija, ima tri „magična“ sastojka: kore, beli luk i kiselo mleko.
Svaki pokušaj uvrštavanja kulinarskog brenda „samsa“ u NKN bila bi, zbog istog imena za mesenije iz Azije, verovatno greška u koracima, osim u slučaju odrednice „vranjska samsa“.
Nadležni žele, znaju li kako?
Članica Gradskog veća zadužena za turizam, Izabela Savić, za Slobodnu reč navodi da je nedavno, nakon učešća u radionici Ka interkulturnom dijalogu u multikulturnoj sredini Pčinjskog okruga u zaštiti Nematerijalnog kulturnog nasleđa, dala predlog da se ovo jelo iz Vranja uvrsti u Nacionalni registar NKN.
„Predložila sam da se vranjski kulinarski brend samsa nađe na ovoj listi. Regionalnom koordinatoru je predat materijal koji bi trebalo da bude prosleđen Centru za nematerijalno kulturno nasleđe“ – rekla je Savić za Slobodnu reč.
Regionalna koordinatorka Centra za nematerijalno kulturno nasleđe, koji od 2014. godine dela pri Etnografskom muzeju u Beogradu, zadužena za prikupljanje podataka o NKN je etnolog Iva Laković, viši kustos Narodnog muzeja u Vranju.
Kako objašnjava za našu redakciju, vranjska samsa zvanično nije nominovana. Razloga je više i sam proces uvrštavanja u nacionalni registar može potrajati godinama, čak i kada nominacija postoji.
„Vranjska samsa je stvar kolektivnog nasleđa. Na primer, ne radi se samo o jednoj porodici koja je priprema. Priprema se u celom Vranju i da bi dobila status NKN moraju u pripremi materijala za nominaciju učestvovati svi: institucije, ustanove, građani, mediji, aktivisti. Ne može se jedan čovek time baviti“ – ističe Laković.
Kako kaže, širom Srbije postoji mnogo predloga za nominaciju kada su kulinarski brendovi u pitanju, a neki čekaju status čekaju godinama, a sada postoji i zastoj u prihvatanju nominacija koje se tiču jela.
Posmatrajući aktuelnu listu, elementi NKN koji se trenutno na njoj nalaze, ne odnose se na samo jelo kao takvo, već se pod nematerijalnim kulturnim nasleđem podrazumeva sam proces pripreme autentičnih jela i tradicija koja stoji iza njega.
Od 49 elemenata, 4 se odnose na hranu i jedan na piće. U pitanju su Izrada pirotskog kačkavalja, Tradicionalna priprema pazarskih mantija, Znanja i veštine pravljenja kajmaka, Kuvanje žmara, ritualnog i svakodnevnog jela od ovčijeg mesa, praziluka i kukuruznog brašna i izuzetak, Rakija šljivovica.
U tom smislu, „samsa“ ima male, skoro nikakve šanse da postane deo liste NKN, ali nematerijalno kulturno nasleđe Vranja u smislu tradicije koja podrazumeva proces pripreme vranjske samse i usmena predanja o istom, može ući u Nacionalni registar NKN, uz nastavak zalaganja i veću uključenost javnosti.
Laković dodaje da proces nije brz, kao i da je potrebno dodatno zalaganje, snimanje video materijala i prikupljanje svedočanstva.
„Za to nije dovoljna samo volja koordinatora ili nadležnih za turizam. Neophodna je saradnja cele javnosti. Ali naravno da nećemo odustati“ – dodaje Laković.
Kako do mesta na listi
Pojedinac, lokalna zajednica, nevladina organizacija ili nadležna institucija predlog za upis u Listu nematerijalnog kulturnog nasleđa potkrepljenu odgovarajućom dokumentacijom podnose regionalnim koordinatorima.
Spremna dokumentacija, pored preciznih podataka o predlagaču (odgovorna osoba i kontakt) podrazumeva Upitnik sa sajta Nematerijalno kulturno nasleđe, mišljenje stručne institucije (muzej, zavod, arhiv) ili stručnjaka za datu oblast, o značaju predloženog elementa, najmanje 5 pisama saglasnosti nadležnih institucija ili relevantnih organizacija (NVO, udruženje građana, turistička organizacija…) kojima će biti obrazložen predlog i značaj za očuvanje elementa koji se predlaže, kao i najmanje 5 fotografija u visokoj rezoluciji i video materijal u trajanju od najmanje 3 minuta.
Zadatak regionalnog koordinatora jeste da vrši evidenciju i daje smernice za dopunu i instrukcije za kompletiranje dosijea za nominaciju. Kada je kompletirano, dostavlja se Centru za nematerijalno kulturno nasleđe pri Etnografskom muzeju u Beogradu, koji vrši dalju selekciju i stručnu obradu.
Potom Centar obrađene kandidature dostavlja Komisiji za upis elemenata na stručnu evaluaciju, a ona donosi zaključak o svakom pojedinačnom predlogu za upis u Nacionalni registar i upućuje ga Nacionalnom komitetu za nematerijalno kulturno nasleđe, koji naposletku donosi konačnu odluku o upisu. Odluka Komiteta je obavezujuća i sa njom se zaključuje procedura upisa ili odbijanja.
Tekst je izvorno objavljen u specijalnom štampanom izdanju Slobodne reči u utorak, 27. aprila 2021. godine.
