Čovek ne može da se otme utisku a da ne posumnja da danas, u ovoj Vučićevoj Srbiji, postoje državne institucije i ljudi u njima koji mogu da rade šta hoće, a da ih to apsolutno ništa ne košta. Naprotiv.
Evo priče o jednoj takvoj državnoj firmi i postupcima njenih ljudi, a vi procenite gde je istina.
Lebet je malo, bajkovito selo i mesna zajednica na severoistoku Opštine Vladičin Han. Od centra Opštine, preko Žitorađa, Leskove Bare i Mačkatice do Lebeta je 32 kilometra.
U 16 domaćinstava u selu živi 30 stanovnika, a preko leta u tu lepotu sjate se svi oni koji su nekada, iz raznih razloga, otišli iz sela.
Dozvolićete mi da budem subjektivan i da kažem da čovek ne zna šta je tamo lepše: priroda, vazduh, ljudi, običaji, crkva koju su meštani podigli pre dve godine…
E, vidite, nekima u ovoj Srbiji nije stalo do ovakvih sela i ljudi, pa sve rade da unište i zatruju lepote zemlje Srbije.
Nekoliko puta sam pisao o molbama tih ljudi da im lokalne vlasti osposobe četiri kilometra puta od Mačkatice do sela. Ne biva, put je i danas – katastrofa.
Ono najnovije: protiv sela i ljudi u njemu sada morbidno radi i srpska Elektroprivreda. Kako?
U Lebetu, ali i nekim drugim selima na periferiji, kada se naoblači, i kada prvo kuče zapiša banderu – nestaje električne energije.
U jednom takvom slučaju, u noći 29. septembra, autor ovih redova, u više telefonskih razgovora, nije uspeo da sazna koja je lokalna Elektrodistribucija „nadležna“ za ovo selo kada nestane struje: vranjska, hanska ili surdulička.
Nad ovom činjenicom čovek treba da skine obuću sa desne noge i da se njome prekrsti!
U prilog ovoj nepoznanici ide poslednji slučaj koji se može uporediti sa najvećim vandalizmom vlasti nad savremenim čovekom.
Elem, u Lebetu je, 2. oktobra, tokom nevremena, nestalo električne energije. Verovali ili ne, distributeri su se smilovali tek 13. oktobra – posle 11 dana, i posle silnih poziva i intervencija meštana, da električnu mrežu u selu stave pod napon.
Kako su meštani Lebeta 11 dana, u 21. veku, živeli bez struje, to samo oni znaju.
Da li je neko te ljude pitao šta je bilo sa hranom u njihovim zamrzivačima i kolika šteta im je pričinjena? Da li se ovako vodi briga o ljudima na selu, s obzirom da je ovakav način rada nepisano pravilo elektrodistributera? Hoće li neko nekada odgovarati za ovakve zločine koje nam priređuju ljudi iz Elektrodistribucije?
Ili je sve ovo de Programa demografske i populacione politike ove vlasti?
Biće da je ovo poslednje.
