VRANJE – Iako su udruženja zakonom prepoznata kao pružaoci usluga pravne pomoći samo 23 NVO u 138 lokalnih samouprava pruža besplatnu pravnu pomoć i podršku, dok su još 17 udruženja registrovana kao pružaoci pravne podrške, u vidu davanja saveta i informacija, istakao je na radionici o besplatnoj pravnoj koautor ovog zakona prof. dr Saša Gajin iz Centra za unapređivanje pravnih studija, a događaj je realizovan saradnji sa Odborom za ljudska prava Vranje.
Zakon o besplatnoj pravnoj pomoći koji usvojen 2018. onemogućio je kako ističu organizacije civilnog društva koje se bave specijalističkom podrškom ženama sa iskustvom nasilja da pružaju besplatnu pravnu pomoć na način na koji su to do tada činile.
Pravo na besplatnu pravnu pomoć imaju prvenstveno pripadnici osetljivih društvenih grupa, osobe sa invaliditetom, deca, stariji, siromašna lica, oboleli od zaraznih bolesti (HIV, KOVID i sl.), žrtve oružanih sukoba, lica koja ne poseduju lične dokumente, lica bez stalnog prebivališta, migranti, lica koja pripadaju seksualnim manjinama i drugi ali i žrtve porodičnog i partnerskog nasilja bez obzira na to da li pripadaju socijalno ugoženim grupama.
Zakon precizira da se projektne aktivnosti u vezi sa pružanjem besplatne pravne pomoći i podrške od strane udruženja finansiraju iz budžeta jedinica lokalne samouprave, budžeta Republike Srbije kao i iz drugih izvora finansiranja.
Iz Odbora za ljudska prava Vranje ističu da donošenjem ovog zakona ograničen prostor za rad NVO.
„S obzirom na to da postoji mogućnost pružanja pravne pomoći i finansiranja koje se ne sprovodi u realnosti jer organizacije nemaju kontinuiran izvor prihoda koji bi omogućio pružanje pravne pomoći“ – kažu iz organizacije.
Prof. dr Gajin potvrđuje da postoji problem finansiranja NVO za pružanje ove vrste pomoći, ali kaže da se organizacije mogu registrovati besplatno i pružati pravnu pomoć u periodima kada za to imaju dovoljno sredstava.
Iz Odbora ističu da se vidi nedostatak podrške državne i lokalne vlasti, i podsećaju da na poslednjem konkursu sredstva prikupljena primenom instituta odlaganja krivičnog gonjenja, petu godinu za redom nisu dodeljena nijednom projektu koji ima za cilj pružanje pomoći i podrške žrtvama krivičnih dela i besplatne pravne pomoći od 186 projekata koji su izabrani na javnom pozivu dok je preko 4.000.000 evra dobiti državne ustanove u oblasti zdravstva, obrazovanja i socijalne zaštite, a manje 5 odsto sredstava će biti dodeljeno projektima udruženja građana.
Isti slučaj je i na teritoriji lokalne samouprave po pitanju dodele sredstava, dodaju iz ovog udruženja.
Prema teritorijalnoj pripadnosti najveći broj tražioca besplatne pravne pomoći je iz Beograda, a prema oblasti u kojoj je najčešće tražena i pružena besplatna pravna pomoć je upravno pravo, dok su se u namanjem broju slučajeva ovu pomoć tražile i dobile žrtve porodičnog i partnerskog nasilja.
„Mali broj ljudi se opredeli za ovu vrstu pomoći jer i ne znaju svoja prava, a važna je i uloga medija u informisanju građana i građanki o pravu na ovu vrstu pomoći“ – istakli su organizatori radionice.
Među prisutnima je pored pravnica, bilo i predstavnika lokalnog i republičkog ombudsmana i NGO koje se bave pružanjem pravne podrške. Učesnici radionice imali su prilike da razgovaraju sa predstavnicima službi za besplatnu pravnu pomoć gradova i opština.
