Njegovoj Svetlosti knjazu srpskom
Milanu M. Obrenoviću IV
Beograd
Vaša Svetlosti,
Premilostivi gospodaru,
Pet vekova čamili smo, robovasmo i na najbedniji i najžalosniji način naš život provodismo.
Sila turska, kojoj ništa na ovom svetu ne beše sveto, i koja ni u čemu ne imade nikakvog milosrđa, beše u nama skoro ugasila sva osećanja naša i jedva mogasmo zamišljati da smo i mi stvor božji; i samo da nam ne beše nadežde, te jedine duševne utehe, da će nam kad tad, od drage i mile Srbije, od naše jednoverne i jednoplemene braće, sinuti sunce i naše slobode i našeg oslobođenja, mi bi na svagda propali.
I ako ova naša nada bude dugotrajna, mi bejasmo sretni i milošću svevišnjeg tvorca i pomoću tvojom i hrabre srpske vojske, mi dočekasmo dan i čas našeg oslobođenja našeg novog života.
Kakva je i koliko radost mogla obuzdati srca naša, sa kakvim smo i kolikim oduševljenjem i ushićenjem mi dočekali ovaj presretni dan našeg oslobođenja, mi ti svetli gospodaru nismo u stanju opisati; u našem oslobošenju mi smatramo nov preporođaj naš, nov život,
Smatramo da smo tek sada ljudi postali. Nakratko, da nam je tak sada sinulo sunce slobode i pravde, sunce sreće naše.
No u trenutku kad se ovako srećni, ovako blaženi, spokojni i zadovoljni osećamo, kad sa svim silama našim bejasmo nastali da pod slavnom upravom tvojom, i mi možemo uživati sve blagodeti, koje uživaju naša braća u dragoj nam i miloj Srbiji, nebi se nad nama mutnim i crnim oblacima, ponovo naoblači.
Na našu veliku i tešku žalost i nesreću, mi saznasmo da će hrabra ti srpska vojska za koji dan ostaviti ovo naše mesto i da ćemo mi opet morati potpasti pod upravu i silu Turske carevine.
Ako bi se ovo moralo obistiniti za nas svetli gospodaru, ne bi bilo veće i teže nesreće.
Samovoljna i bez zakona uprava turska kojoj čovek nije u stanju postaviti nikakvih granica, nas jošt sada dovodi do najvećeg očajanja. Prošlost naša pod najgroznijim svirepstvom Turaka, daje nam uverenja da mi ni u čemu nećemo biti sigurni, već da ćemo i sa našim imanjem pa i samim životom biti grozna žrtva njinog svirepstva i to još daleko veća i groznija nego i do sada.
Sa našim oslobođenjem, mi smo odmah i da bi i kod vas bilo pravde i reda zaveli opštinske vlasti, koje su u krugu svom nadležnom poslove otpravljali. Kao hrišćani podigli smo zvona, koja bi nas po primeru ostalih hrišćanskih naroda u bogomolju pozivala. U opšte da bi i mi posle toliko vekovnog robovanja, mogli uživati našu slobodu i blagodati, što su u svezi sa slobodom, mi smo zaveli neke ustanove, koje su Turcima nepovoljne, i o kojima nam nigde nisu davali ni da misliti smemo.
Ako bi se sada Turci sa njinom upravom k nama povratili, izvesno je da bi mi za sve ovo skupo platili i da bi svi bili žrtva najgroznija njinog svirepstva i bezakonja. U ovakvim prilikama, ili bolje da kažemo našim najtežim neprilikama, mi svetli gospodaru naš, kome ti našu najtopliju odanost u svim dosadašnjim prilikama najavili, nemamo kud nego evo hitamo u naručje tebi i najpokornije molimo te, zaštiti nas i zakloni nas od konačne propasti, koja nam predstoji, ako nas ti sa tvojom vojskom i upravom ostaviš.
Nastani i upotrebi sve moguće sile tvoje da od sada pa za navek, budemo verni podanici tvoji što je jedina želja i molba naša i celog naroda, u ovom kraju.
Nemoj dopustiti, da jednokrvna braća vaša, koja su po svima istoriskim predanjima jedan narod sa vama, ponovo cvili i robuje, i da posle okušenog oslobošenja i pošto ga je jednom, posle teških muka i mlogo prinetih žrtava, ogrejalo sunce slobode i sreće, ponovo pada i u mraku propadne.
Ako ti svetli gospodaru, nađeš za dobro i potrebno, mi te molimo da ovu molbu i želju našu, saopšti i moćnom imperatoru ruskom i opštem izbavitelju celog hrišćanstva i umoli ga u ime naše, da nas ostavi pod tvojom upravom; ako baš to ne može biti, onda se molimo, postaraj se i putem i načinom kojim ti za dobro nađeš, obezbedi nas od samovolje i nasilja turskog i daj nam zaštite, da ne budemo žrtva svirepstva i tiranstva.
Sa puno nade da ćeš svetli gospodaru rado i voljno prihvatiti ovu molbu i da ćeš nam blagovremeno priteći u pomoć, slobodni smo nazvati se vaše svetlosti knjaževske.
28. februara 1878. godine u Vranji
(slede potpisi „najponiznijih i najpokornijih“ kmetova i prvaka varoši Vranja i okoline)
