BEOGRAD – „Mislim da je neophodno da prosvetni radnici dobiju status službenih lica, i to nezavisno od ovih događaja koji su tu polemiku pokrenuli, dakle, ne zbog povoda nego iz razloga kojima svedočim proteklih trideset pet godina. Čak mislim da taj status ne bi trebalo da tražimo već da nam bude nuđen“ – kaže za portal N1 Rima Grujić, profesorka srpskog jezika i književnosti u novosadskoj gimnaziji „Jovan Jovanović Zmaj“.
Status službenog lica za prosvetne radnike u Srbiji i pre incidenta u Trsteniku, kada je profesorki engleskog jezika učenik izmakao stolicu, zatražila je „Unija sindikata prosvetnih radnika Srbije“ uz obrazloženje da je položaj nastavnika sve lošiji, da kako je rekla predsednica ovog Sindikata Jasna Janković „deca dobijaju jasnu poruku da im se ništa neće desiti, osim slave na društvenim mrežama, dok se nastavnici boje za zdravlje i život“.
U Uniji istovremeno ističu da su više puta tražili promene obrazovnih zakona i pravilnika, insistirali da se problemi rešavaju, davali predloge, vodili kampanju „Stop nasilju u školama“, pre svega „jer pogubno ponašanje omladine prema vršnjacima, nastavnicima, kao i nastavnika prema učenicima vodi u zajedničku propast“.
Protest prosvetnih radnika u 47 gradova u Srbiji, prema rečima Jasne Janković, imao je samo jedan cilj – otpočinjanje pregovora o statusu službenog lica za zaposlene u školama.
– „Da ne bi o tome korektno pregovarao, ministar prosvete je formirao radnu grupu na kojoj će se, po njegovim rečima i o tome razgovarati. Čekamo ponedeljak, 12.12. pa ćemo videti da li Branko Ružić ima ideju kako je raditi u školi, nezaštićen od svih i svakoga, a posebno države za koju radite“ – kaže za Jasna Janković, predsednica Unije Sindikata prosvetnih radnika, dodajući da se postavlja logično pitanje „kada Vlada ne isplaćuje pristojne zarade nastavnicima, nego su ispod republičkog proseka, kada ne haje za broj učenika u odeljenju koji je premašio zakonskih 30, a kod nas može i 36, kada ih je baš briga za sve naše zahteve, kakvi god bili, zašto bi Unija sindikata prosvetnih radnika Srbije mislila da će sada država shvatiti koliko smo bitni, pa nas zaštititi“?
Status službenog lica za nastavnike zahteva „Unija prosvetnih Sindikata Srbije“, dok su ostali Sindikati različitog mišnjenja po tom pitanju, smatrajući da je reč o „klizavom terenu“ koji bi „nastavnicima donelo više štete nego koristi“.
Ministar prosvete Branko Ružić izjavio je za list Večernje novosti da je stekao utisak da „postoji bojazan i kod samih prosvetnih radnika da pored prava, takav status nosi i njihovu potenijalno krivično – pravnu odgovornost ukoliko prekrše zakon“.
Da status službenog lica znači veću odgovornost i veće kazne za one koji ga imaju, Jasna Janković smatra „državnom mantrom“ koja je „smešna“, jer valjda, kako ističe „jasno je da učinjeno krivično delo mora biti sankcionisano, bili vi službeno, sumnjivo ili bilo koje drugo lice.“
Janković smatra da se na ovaj način otvara drugo pitanje, „ako mi više ne možemo da se izborimo drugačije, nego tako da isključivo mislimo o kaznama, a ne o prevenciji, postaju li škole korektivne ustanove, a ne vaspitno-obrazovne?“
Kažnjavanje učenika nasilnika i njihovih roditelja do sada je bilo moguće. U Zakonu o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja (ZOSOV) je propisana detaljna procedura kako obrazovna ustanova reaguje u slučaju nasilja. Statistika pokazuje da veoma mali broj direktora pokrene vaspitno – disciplinski postupak, a kada i pokrene oni se često ne završe do kraja.
Kad je reč o kažnjavanju roditelja – učenika nasilnika krovni Zakon o obrazovanju predviđa novčano kažnjavanje roditelja ili zakonskog staratelja od 30.000 do 100.000 dinara. Praksa pokazuje da prekršajni sudovi ove kazne ne izriču. Kao razlog se navodi odsustvo zahteva za pokretanje postupka, ali i nedorečenost i nepreciznost zakonskog rešenja.
