Pišu: Jovana Mladenović, Sanja Petrov
VRANJE – Bežeći od bombi iznad Kijeva, Lera (28), Evgenij (33) i njihov dvogodišnji sin Lev, pristigli su pre dva dana u Vranje, preko Kirgistana, Istanbula i Beograda. Poput njih, u vranjski Prihvatni centar, renoviran nakon što je Komesarijat za izbeglice i migracije prošle godine otkupio nekadašnji Motel Vranje, od prošle nedelje pristižu ukrajinske porodice, uglavnom žene sa decom, tražeći spas od rata. Organizacije i pojedinci iz Vranja srdačno nude pomoć u vidu donacija, potvrđuju nam iz KIRS-a, ali ovi ljudi za sada imaju sve što im je potrebno.
Za sudbinu ljudi koji su pobegli od rata vlada veliko interesovanje medija, te su reporteri Slobodne reči morali na kratko da stanu u red, iza kolega sa TV Al Jazeera i Radija Slobodna Evropa. Dočekao nas je koordinator KIRS-a Slobodan Savović, koji kaže da je od prošle nedelje u Prihvatni centar stiglo 18 porodica, te da u toku dana (sreda) očekuju još dve.
Ima dosta porodica koje su utočište našle kod svojih rođaka i prijatelja, ali su zainteresovani da ipak dođu u Prihvatni centar.
„Uprkos želji da pomognu, njihovi rođaci i prijatelji ne mogu logistički i finansijski da izdrže njihov borak, te je možda najbolje rešenje za sve da se jave u prihvatni centar“ – kaže Savović.
Upitan da li ih očekuje komplikovana procedura, kaže da to nije nikakav problem, podseća na dežuran broj za izbeglice i migracije, i objašnjava da su svi iz Ukrajine legalno ušli u Srbiju sa svojim pasošima, te je to „sasvim dovoljno“.
„Do pre dvadesetak dana ovi ljudi imali su normalan život. Do pre pet dana su im nad glavom bile bombe, a sada su na hiljadama kilometara od kuće…“ – komentariše Savović.
U Prihvatnom centru imaju neophodnu zdravstvenu negu i hranu, a u skladu sa potrebama, kažu iz KIRS-a, organizovaće i aktivnosti za decu. „Ukoliko bude trebalo, postaraćemo se da deca idu u vrtić i u školu, oni tek pristižu, radićemo u skladu sa situacijom“, dodaje on.
Uglavnom se radi o ženama koje su same sa decom, ali tu su i očevi koji su imali sreće da ostanu sa svojim porodicama. Jedan od njih je Evgenij (33), koji je tu sa suprugom Lerom (28) i njihovim dvogodišnjim sinom Levom.
Koliko se sve brzo odvijalo, govori podatak da je do 26. februara Evgenij, Ukrajinac sa ruskim državljanstvom, i dalje radio u firmi u Moskvi. Situaciju zbog konflikta na relaciji Rusija – Ukrajina koja je počela još 2014. godine, počeo je da oseća na svojoj koži godinu dana kasnije, 2015. kada se kao Ukrajinac sa ruskim dokumentima oženio Lerom, koja je živela u Kijevu.
„Sve do 26. februara živeli smo na relaciji Moskva – Kijev. Imao sam od 2015. godine ponekad otežan prelazak preko granice, ali Lera sa detetom nije. Iako ja u Moskvi nisam imao problema, radio sam okružen Rusima, koji, kao i po mom mišljenju 70 odsto ljudi u toj zemlji, ne žele rat, morao sam da napustim i spašavam porodicu. Ali kad su ljudi kojima sam bio okružen u Rusiji u pitanju, čak i da se nismo slagali, nismo ulazili u konflikte“ – započinje.
Kako kaže, ostanak tamo im nije bio moguć, a skoro cele njihove familije i većina prijatelja su ili već u Nemačkoj i Poljskoj, ili upravo napuštaju Ukrajinu.
„Bojim se malo zbog svog pasoša. Čini mi se da niko sada sa oduševljenjem ne dočekuje Ruse.
Evgenij, Lera i Lev planiraju da nastave put ka Poljskoj i Nemačkoj, jer su sada u Srbiji sami. Svi prijatelji i rođaci su hiljadama kilometara daleko od njih. Međutim, i Lera se boji da će zbog sankcija i ograničenog putovanja Rusima, morati na kratko da se oprosti od muža.
„Stalno smo u kontaktu sa ambasadama, da bismo znali šta da radimo. Mnogo se plašim scenarija da Evgenij bude morao da se prvo vrati za Moskvu i rešava vize i slično, a da mi ostanemo sami“ – dodaje ona.
Vranjanci se nude da pomognu
Nekoliko lokalnih organizacija i pojedinaca iz Vranja poslednjih dana nudi se da pomogne ljudima koji su smešteni u Prihvatnom centru, među kojima je do juče bilo sedmoro dece.
Prema rečima Slobodana Savovića iz KIRS-a, oni imaju sve što im je potrebno.
„Sačekaćemo malo da vidimo kakva će biti situacija i hoće li im trebati još nešto, kada bi zajednica mogla da pomogne, ali za sada nema potrebe da ne bismo gomilali„, dodaje.
Nekadašnji Motel Vranje funkcionisao je kao Centar za azil od 30. maja 2017. godine, a objekti su od prošle godine u vlasništvu KIRS-a, koji ih je otkupio za 74 miliona dinara. Centar je u potpunosti renoviran i otvoren juna 2016. godine.
Evgenij, upitan da li im je nešto u Vranju potrebno, odgovara da im je dovoljno to što su konačno na toplom, imaju da jedu i gde da mirno spavaju.
„Dovoljno je samo to što je nebo iznad nas čisto i mirno“ – kaže on.
