Bilo je predloga da ulicama treba ukinuti imena a ostaviti brojeve kao u Americi, jer ovako ponovo za koju deceniju možemo doći u situaciju da nazive ulica menjamo.
Tekst je izvorno objavljen u 1861. broju nedeljnika Slobodna reč 11. oktobra 1991. godine.
Glavna ulica u našem gradu više neće nositi naziv Maršala Tita. Tako su odlučili delegati na poslednjoj sednici sva tri veća Skupštine opštine Vranje, prihvativši predlog stručne komisije da ubuduće to bude ulica Stefana Prvovenčanog, kralja u vreme čije vladavine je Vranje prvi put pripalo Srbiji.
Zagrebačka ulica je promenila naziv u ulicu Jovana Hadživasiljevića, Bumedijenova u Oplenačku, Vladimira Bakarića u Meše Selimovića, Ljubljanska je postala Sofkina, Ulica Abdule Krašnjice dobila je naziv Vojvode Tankosića, Ulica Stevana Doronjskog je postala Sitnička, a Franca Leskošeka promenila ima u Vojvodu Vuka. Ulica Georgi Dimitrova promenila je naziv u Ulicu Kneza Miloša, Borisa Krajgera u Ulicu Generala Pavla Jurišića, a Borisa Kidriča u Ulicu Majora Gavrilovića.
I Ulici Maršala Tita u Vranjskoj Banji vraćen je predratni naziv Kralja Petra Oslobodioca.
Naravno, i ovoga puta pojedini delegati su u svojim diskusijama preterivali, pa se išlo od zahteva da se imena promene i mnogim drugim ulicama, jer je, po mišljenju jednog delegata, neshvatljivo da ime Save Kovačevića ostane, a brišemo ime njegovog komandanta Maršala Tita, pa do toga da ulicama treba ukinuti imena a ostaviti brojeve kao u Americi, jer ovako ponovo za koju deceniju možemo doći u situaciju da nazive ulica menjamo.
Na sednici se čak čulo da su građani, recimo iz Zagrebačke ulice, tražili da im ulica dobije naziv poručnika Grujovića, iako je reč o živom čoveku.
Bez obzira na ovakve diskusije, delegati su usvojili nazive ulica koje je predložila komisija, jer su u njenom radu učestvovali istoričari, umetnici, profesori i drugi stručni ljudi.
